Već sam ušuškana, zagrijana i u polusnu kad moram piškiti. Razmislim nakratko vrijedi li se zbog toga dizati iz kreveta, ali ne mogu trpiti do jutra. Uzdahnem, izvučem se ispod popluna, odem u kupaonicu i, ne paleći svjetla, piškim, vratim se u još uvijek topli krevet.
Zakukuljim se kao neka debela gusjenica u hrpi jastuka i prekrivača. U sobi je lijepo hladno, ispod popluna toplo, žmirnem, već sam opet napola u snu. Na krevetu je friška posteljina, a ja mirišem na sve moguće losione i kreme koje sam imala u kupaonici. Baš sam si dala truda večeras. Ostrugala sam svu suhu kožu i utrljala u nju sadržaje bočica punih hidratantnih sastojaka, depilirala sam sve dlačice, sva sam glatka i meka. Prastara pidžama koju imam na sebi je poput najudobnijeg omotača kao i debele čarape na stopalima. Ni potres me neće ponovno izvući iz ovog gnijezda u kojem sam ukopana.
Inače mrzim tišinu, prezirem je iz dna duše. Kad je oko mene tiho, čujem vodu kako kaplje u kuhinji, čujem klokotanje radijatora, čujem promet, čujem samu sebe kako mislim, čujem susjede, potrebna mi je neka glazbena pozadina čak i kako bih mogla zaspati. Zato mi je malo čudno što sam danas isključila sve, ali iz nekog mi razloga paše. Ništa se ne čuje, sve je posve tiho. Ljuljuškam se u tom miru usred noći i gasim se polagano.
Ne potraje to dugo, naravno. Bravo za moje susjede u stanu iznad i njihov seksualni život, bravo za muža koji se očito trudi i vrlo je dobar u tome što radi, zavidim njegovoj ženi samo mrvicu, bome imaju energije, ali kad konačno svrše, ovaj, završe, već sam posve budna. Opet. Valjda jest muž u pitanju. Rijetko ga viđam jer često je na nekim poslovnim putovanjima, vjerojatno joj sad nadoknađuje tolika odsustva. Svaka čast. No koliko mi je drago zbog njih, toliko me iritira što sad ne mogu više zaspati.
Okrenem se na drugu stranu, smjestim se, oči mi se počinju sklapati, kad čujem kako je netko udario po metalnoj ogradi na stubištu. Znam taj zvuk, i ja neprestano zapinjem za nju. Odzvanja cijeli prazni, šuplji prostor. Zasmijuljim se. Uvijek je tako. Što se tiši trudiš biti, to ćeš više rušiti, razbijati i bučiti. Možda se neki od klinaca vraća doma iz izlaska. Čujem kako vuče noge.
Iz nekog mi se razloga učini da su koraci zastali pred mojim vratima što uopće nema smisla jer ne očekujem nikoga usred noći. Prođu me nelagodni žmarci, znam da samo umišljam, ali ipak se prekrijem preko glave kao da će to pomoći. Začas mi ponestane zraka pa odškrinem jedan ugao prekrivača i provirim, naravno da vidim samo mrak ispred sebe. Polako i oprezno izvučem se iz kreveta i bez ijednog zvuka odšuljam do predsoblja. Stojim pred ulaznim vratima i čekam hoću li čuti nešto. Ni šušnja. Pogledam kroz špijunku na hodnik, mračno je i ništa se ne miče. Ipak provjerim jesu li vrata zaključana. Glupa paranoja i glupi pijani klinci.
Odem ponovno u kupaonicu i iz ladice izvučem Normabel. Nemam ga baš naviku koristiti, ali sam nekako uznemirena. Sutra ne radim i moći ću spavati dokasno pa ubacim jednu tabletu u usta i popijem vodu izravno iz pipe. Potrajat će malo dok ne počne djelovati. Odem po mp3 player i slušalice da me muzika malo smiri i onda se uvučem natrag u krevet koji ne djeluje više tako udobno i privlačno kao prije nekoliko minuta.
Ubrzo zaspim, umirena lijekovima i glazbom. Samo otplovim, čvrsto i duboko, sve do kasnog prijepodneva sljedećeg dana. Probudim se mamurna, ali nakon kave spremim se za van, da uhvatim barem malo sunca i svježeg zraka. Vidim kroz prozor kako je lijepo iako primjetim i neko komešanje ispred zgrade. Ljudi uvijek guraju nos negdje i okupljaju se oko gluposti.
Izađem iz stana, zaključam za sobom, čudno mi je kako ne srećem nikoga dok se spuštam stepenicama, ali nije to ni tako neuobičajeno. Još sam relativno nova ovdje u zgradi, ni ne poznajem sve susjede. Zapravo ih još i izbjegavam, nisam nimalo društvena.
Sreća me ne posluži i na izlasku iz zgrade naiđem na predstavnika stanara.
- Suseda… - zausti. Pozdravim ga i pokušam zaobići, ali nastavi. - Jeste u redu?
- Molim?
- Ajme, ne znate! Netko je ubio onaj bračni par u stanu iznad vas, Karloviće!
Post je objavljen 27.01.2020. u 19:36 sati.