kada stignem
sa dalekog puta
docekaj me
na zadnjoj stanici
sa pokojim cvijetom
osmijehom
ugrij dušu
ojađenu
zaleđenu
od lažnih riječi
prijatelja
neumornih
kolovoških kiša
kada svatko nekoga čeka
dočekaj me
i ponesi prtljagu
otežalu vremenom
u kojem nisam osjetila
sigurnost doma
toplinu zagrljaja
ugrij dušu
koju ni samoća
ne razumije
tijelo
koje besplatno dajem
vremenitim olujama
da šibaju svoj bič
dočekaj me na kolodvoru
prljavom od toliko načina
kojima bježim
od sebe
od tebe
očekujem
da u pogledu nađem ljubav
kada pođemo kući
u tišini
Post je objavljen 27.01.2020. u 18:20 sati.