Kako složim komadiće nekih slagalica, uspijevam vidjeti dio slike.
Nekad mi se činilo da ih nikad neću sastaviti.
Ostarila sam. Postala mrvicu mudrija.
Ne odustajem.
Sad znam kolika je vrijednost barem jednog složenog dijelića.
Uzorci su možda neobični. Boje ispremiješane.
Od tamnih do najsvijetlijih nijansi.
Tražim uzorke u kaosu.
Neobično, ali nalazim ih. Čine se još kaotičniji tako sastavljeni.
Kao da je netko zamahivao kistom nad slikom.
Ostavio šarene tragove boja.
I dalje ne odustajem.
Ne odustajem jer znam da ću jednom sastaviti sliku.
Jednom će sve biti jasno. Sad nije...
Ali je mrvicu jasnije. Sve dotad...
Tražim uzorke u kaosu. I ne odustajem.
Post je objavljen 27.01.2020. u 16:14 sati.