Evo došlo i kod mene do blogozastoja, ovo je zbilja pakleno iscrpljujući tjedan, koji već ima i te kakvih posljedica. Jedino što je normalno su izlasci s Jinom, ostalo sve navrat nanos.
U ponedjeljak je osim nastave bilo i školsko natjecanje iz njemačkog jezika, ispravljanje testova te ispunjavanje glupih excel tablica za prijavu pobjednika na županijsko natjecanje. Svake godine o njima naučim nešto novo, ove godine sam shvatio da nemam podatke o datumu i mjestu rođenja učenika te sam odlučio dok ne nazovem učenike ostale ispunjene podatke spremiti. Može li itko od vas pogoditi što će se dogoditi ako kliknete na gumb spremi?! Sve nestane pa onda Jovo nanovo.
Utorak, srijedu i četvrtak mi se dogodilo, za razliku od nekih kolega koji zbog tog kukaju, da ne gubim nastavu, naime na nastavi sam u jednoj smjeni, a na sjednicama u drugoj, cjelodnevna uživancija.
U utorak sam između toga još išao s Jinom i drugaricom u Opatiju, o tome možda bude poseban post, na povratku me iskrcava pred školom, kasnim na sjednice, novčanik cijelo vrijeme držim u ruci jer mi je Jin u krilu, slijedi pretpostavka, vjerojatno sam izlazeći stavio novčanik na krov auta, ostalo je povijest. Slijedi vađenje svih dokumenata, a ostao sam i bez 220 kuna jer mi je drugarica dodala dvjesto kuna, ne može se bez novca skitati okolo.
Jučer sam imao i sjednicu svog razreda, uspio sam se malo i zakačiti i s nekoliko ljudi, al to je najmanje bitno. Za sastanak oko maturalca i skupljanja agencijskih ponuda opunomoćio sam školsku psihologicu, to bi mi ipak bilo previše.
Jedna zanimljivost, za razliku od mojih mladalačkih iskustva, u policijskoj upravi su susretljivi i kao da suosjećaju s vama.