Dan je opet današnji,
Možda kao jučerašnji,
Ali ipak nije svakidašnji
U nizu je navek posebni.
Oblačno je bez oblaka,
Maglovita vizura svaka,
Na horizontu sivilo,
U duši mrtvilo,
Kao nebo ražalošćeno.
Tmurna se pruža ulica,
Rijetkih zaposlenih lica.
Hoće li, neće li kiša
Određuje sila više.
Labud stari dane broji,
A usud mu vrijeme kroji.
Motri nebo u visini,
Snatri život u dolini.
Ne zna kako, ne zna zašto,
Srce mu zakuca snažno.
Pruža vrat, diže glavu,
Krilima širi života slavu.
Labudova je pjesma znaj
Svima na zemlji navještaj:
Nije to privid, nije san
Vedrina sad ispuni dan.
Dan veselja i radosti,
Zadovoljstva i ljubavi.
Ljubav i ljubavna žudnja,
Čovječanstvu darovana,
Kao amanet združivanja,
Danim zemaljskim bićima.
Ljubav daje svemu trajanju
Smisao postajanja i življenja,
Time plaća toleranciju
I razumijevanje združenja.
Ljubav je ljudske budućnosti temelj i stup,
A bez labuđeg pijeva
pod zvijezdanim svodom je muk.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Osmjesi nečujnih mirisa'
Post je objavljen 22.01.2020. u 17:25 sati.