Neki dan prebacujem po stanicama u autu i iz jedne zatutnji poznati ritam, Roadhouse Blues, pa je pustim da odtutnji. Ta pjesma spominje jedno bitno upozorenje: The future's uncertain, and the end is always near.Često bi se trebali podsjetiti da život nije kao kupnja novog automobila, na koji se dobije dvije ili pet godina garancije (čast onim koreancima, koji mame sa sedam). Činjenica da je naš kraj možda iza sljedećeg ugla ne djeluje kao neka sretna vijest, ali svakako bi mogla djelovati kao dobra motivacija da se ne gubimo vrijeme na gluposti. No, ima tu i jedna druga stvar, vezana uz ovu, koju bismo mogli nazvati sunčana strana (ulice, gledam lijepe djevojčice, zbilja je tužno biti sam, na ovako divan sunčan dan; ma zapravo i nije nužno tužno, to sve ovisi). Postoji ta zloguka stvar s krajem koji je uvijek blizu, ali postoji i ta stvar početkom i novim počecima koji su sasvim sigurno isto tako uvijek blizu, nalaze se u polju svih mogućnosti koje nam je toliko blizu, neodvojivo je od nas. Ako se truckamo kroz život po poznatim tračnicama, onda nemamo kontakt s tim poljem. Ako se otvorimo, onda imamo i možemo napokon postati kreatori, umjesto pijuna. Kako to napraviti? Uvijek se može nešto napraviti malo drukčije, uvijek se možemo postaviti drukčije, imamo slobodu istraživati. A prije svega toga neophodno je povećati svijest o svemu tome i ponajviše o sebi. Mali koračić u nepoznato, za početak. Kao kada stavljamo prvo nožni prst u more, da bismo mogli odlučiti da li ćemo se po malo namakati ili skočiti sa stijene. Malo po malo, koračić po koračić, a nakon nekog perioda vježbe, možemo se odvažiti i na neke veće korake i proširivati prostor svoje slobode. Nije to tako teško. Dakle, počeci su uvijek blizu, ne držimo se zadanih puteva kao pijani plota. Na početke možemo utjecati, to je u našim rukama.
Post je objavljen 22.01.2020. u 08:00 sati.