Dvije srne i mladi jelen su došetali na susjednu česticu, u jednom trenutku su bili na nekoliko metara od mene, gledali smo se. Nekoliko kratkih trenutaka sam bio u nedoumici da li da jednostavno svjedočim tom prizoru ili da ipak trknem po fotić pa opalim jednu na brzake, za nevjerne. Skoknuo sam po fotić, malo zumirao i shvatio da je baterija prazna. Nema veze, još bolje da ne gubim vrijeme na to. Sada su stacionirani na toj donjoj čestici. Ako ovo slučajno čita neki lovac, ja živim na Sjevernom polu u kući od leda, a radi se o polarnim srnama i jelenu, tako me se može naći.
Kada tako navrate, malo ih promatram i vidim koliko su te životinje stopljene s prirodom. Izgledaju vrlo dostojanstveno, mirno i skladno. Među ovo troje postoji komunikacija bez riječi. One su prikladniji stanovnici ove planete od ljudi. Priroda ih je opskrbila sa svime što im je potrebno. Ne treba im kuća, imaju toplo krzno. Ne trebaju im kišobrani i svakako bi im bilo drago da oko njih ne postoje jureći automobili, jer je čest slučaj da netko od njihove vrste završi pod njihovim kotačima i skonča svoj život na asfaltu.
Post je objavljen 21.01.2020. u 08:01 sati.