Budim se. Jedno od brojnih buđenja ove noći.
Lijepo mi je probuditi se i dočekati pogled na drago lice s druge strane jastuka.
Gledam ga kako spava. Djeluje tako mirno. Toplo.
Dižem se iz kreveta tiho, da ga ne probudim.
Uspinjem se po stepenicama. Palim cigaretu.
Razmišljam. Jučer sam ovdje podijelila dio svoje priče.
Postoje detalji koje izostavljam jer se tiču ljudi oko mene.
Ono što mogu reći da sam u procesu liječenja napravila puno kaosa.
Nanosila sam bol ljudima do kojih mi je bilo stalo.
Napustila sam cijeli jedan život. Sasvim drukčiji od onog danas.
Napustila sam neke ljude... Samo da preživim.
Cijena je to koju sam morala platiti.
Cijena je to koju su oni morali platiti. Za mene.
U jutrima poput ovog ne pitam se je li bilo vrijedno.
Svi moji koraci do sad vodili su me u ovaj trenutak.
Trenutak u kojem volim i osjećam se voljeno.
Borba u meni će trajati sve dok me ima.
Ipak, ovo jutro nosi nešto što nisam imala prije.
Nadu.
Post je objavljen 19.01.2020. u 09:58 sati.