Dakle Džejlo je evo neki dan izjavila da bi ona najrađe se preselila recimo u Italiju. Jer bi htjela vodit, pa citiram, jednostavniji život u prirodi gdje se može vozit na biciklu, kupit kruh koji će stavit u košaru i onda ga doma pojest s pekmezom i samo jest, slikat il sjedit na stolici za ljuljanje.
Pa kud će u Italiju, ajde mi to objasnite?! Šta ne doseli recimo u moj kraj, to je biciklističkih puteljaka ko u priči, kroz čistu nedirnutu prirodu. Samo uzjaši na bajk i udri pedalirat dok joj duša ne dođe u nos, pa kad dođe kući smlavi odma pol kile kruha i pekmez samo takav. Po mogućnosti domaći. E sad...možda ona msli da pekmez raste u flašicama na grani? Malo morgen; treba se malo i oznojit za pekmez, srce slatko. Ak su šljive u igri, operi pa vadi koštice pa udri peć. Ak su marelice u igri operi, pa vadi koštice pa udri peć. Pekmez od šipka il dunja neću ni spominjat, to je procedura ko da je u tijeku krunidba i to višesatna. Pa ti sanjaj o mrljanju pekmeza na kruh nakon šta sjašiš sa bicikla, i onda nastavi slikat i zibat se na stolcu. Nećeš se valjda doselit pa kupovat pekmez, a voće gnjili na granama uz cestu dok japariš na biciklu.
Pa sam išla malo pogledat proporcije dotične ljepojke, nevezano za pekmez i bicikl. Piše izrijekom - struk 63,5 cm a bokovi 97 cm. Tu ću ja potražit krojački metar ( izgubila ko zna koliko vremena, zato i kasnim sa pisanjem, jer metar koristim otprilike nikad, nisam nasađena za šivanje ) pa da se premjerim, čisto da vidim gdje su moji gabariti u toj priči. Pa se premjerim. Znači kod mene je struk 69 cm, bokovi 97 cm. Šta znači da ja nemam šta tražit na biciklu i sa pekmezom. Trebam pritjerat strukovne mjere na zadane gabarite e da bi mogla uzjašit na bicikl i ić po kruh.
Znam ja gdje je problem. Ja žderem sarmu, mast namazanu na kruh, grah i ječmenu kašu il recimo češnjovke sa restanim krumpirom u nemjerljivim količinama. Da spomenuta Džejlo potrpa u sebe masti kolko ja, imala bi opseg bokova stošezdesetosam. A da otkrije ajvar i da zna kolko je to fino namazano na friški kruh...pa već bi mi se mobitel raspo od zvonjave, da joj pokažem kak se ta narandžasta divota kuva i da onda kad sjaši sa bicikla mazne cijeli kruh i teglicu ajvara, ultraljutog, pa kad se krene zibat na stolcu prolomi se pod njom drvenarija i od stolca za ljuljanje ostanu samo one ručke za naslon.
O tome šta bi bilo da proba sarmu i pire krumpir neću ni mislit. Ne bi je se riješili al doslovno nikad. A kak bi se penjala na bicikl nakon pojedene četri sarme i pola kile pire krumpira - tek o tom neću mislit. Barem vi znate koji toksični plinovi nastaju konzumacijom kiselog zelja i suhog mesa.
Gume na biciklu se same buše od miomirisa, a crnogoričnom raslinju otpadaju iglice gore neg kad se raskićuje bor.
Post je objavljen 17.01.2020. u 19:50 sati.