Koliko god napredovali ili nazadovali, mi smo i dalje bića rituala.
Svatko ima neke svoje dnevne rituale koje mora ostvariti da bi se osjećao mirnije.
Moji rituali su jednostavni. Prinošenje žrtve paljenice bogovima samodestrukcije.
Tad obično zapalim cigaretu. Koncentriram se na disanje kad zapalim.
Kad normalno dišem, nikad se ne fokusiram na to kako udišem ili izdišem.
Kad pušim, disanje postaje pravilnije. Gotovo ritmičko.
Misli postaju jasnije. Postižem višu razinu fokusa.
Kad radim, ovaj ritual ponavljam svakih 45 minuta.
Toliko, naime, traje jedan školski sat.
Druga vrsta rituala je kava. Ne pijem kavu samo zato jer sam umorna.
Pijem kavu u svakoj prigodi. Budim se? Ne započinjem radni dan bez kave.
Dolazim na posao? Hodočastim na aparat za kavu jer sigurno neću krenuti predavati bez kave.
U pauzi sam? Šećem se sa šalicom kave hodnicima ili po uredu.
Ako je velika pauza, odem u obližnji kafić. Sama.
Pijem kavu i pišem tekst.
Treća vrsta rituala koju radim je tuširanje. Moje tuširanje traje.
Jedna sam od ljudi koje nikad nećete uhvatiti neoprane kose.
Ili nedepiliranih nogu. Pa makar bila zima.
Svaku večer, negdje oko 18 sati, odlazim pod tuš.
Ispirem ostatke dana kojeg sam prošla vrućom vodom.
Osjećam se kako se smirujem.
Volim osjetiti toplu vodu na koži. Djeluje utješno.
Zadnji moj ritual je opsesivno pisanje.
U stanju sam izbaciti tekst u roku od nekoliko minuta.
U pozadini mi se stalno vrti glazba.
Za sve one koji misle da se vrte laganice, to nikako nije istina.
Većina mojih tekstova u zadnje vrijeme je pisana ili uz Tool ili uz A Perfect Circle.
Stvar je u tome da većina mojih rituala sadrži ritam. Tako i ovaj.
Baš kao što svi pošteni rituali i moraju.
Koji su vaši dnevni rituali?
Post je objavljen 17.01.2020. u 19:00 sati.