Kako starim, shvacam sto sam trazila do sad.
Cijeli zivot sam u potrazi za ljudima sebi nalik.
Svaki put kad bih se skrivala, svaki put kad bih se isticala, bilo je samo s jednim motivom. Naci.
Ljudi nisu toliki unikat koliko vjeruju da jesu.
Prepoznavala sam ista lica pod razlicitim imenima.
Odsjaje. Refleksije s njihove duse.
Dijelimo li ih svi mi, pitala sam se.
Kao sto kazem, ne vjerujem da sam posebna.
Cisto zato jer sam u mnogim ljudima s vremenom naucila prepoznavati sebe.
Sve ono sto sam u njima voljela i ne voljela.
Sve ono sto sam u sebi voljela i ne voljela.
Na kraju sam dosla do neobicnog zakljucka.
Svi smo mi isto. Jedna od brojnih mogucih verzija.
Vise ne trazim. Bivam pronadjena.
Ja sam samo refleksija necije duse.
Post je objavljen 16.01.2020. u 22:55 sati.