Budim se kasno, ali zacudjujuce umorna.
Ne sjecam se snova.
Njega nema s druge strane kreveta.
Udisem njegov miris s jastuka.
Nekako mi daje snage da krenem dalje.
Na brzinu se spremam.
Navlacim pulover i traperice.
Stavljam sminku za kamuflazu.
Onda nausnice i lancic od ametista.
Torba je bila spremna jos jucer.
Vozim. Slusam Stojedinicu.
Prolazim u glavi plan za danas.
Kemijska kinetika. Lewisove strukture i oktet.
Po dolasku u skolu dobivam i zadatak.
Osmisliti nekoliko pokusa za otvoreni dan.
Rjesavam to u pola sata.
Zlatna kisa. Srebrov jezic. Slonova zubna pasta.
Jedna verzija Mambe. I Secer na kraju.
Zgodna imena za jos ljepse pokuse.
Iskreno me odusevljava onaj ponosni pogled djece.
Kad sami naprave nesto lijepo.
I jos vise, kad shvate kemiju iza toga.
To je magija. Prava alkemija. Otkrivanje.
Mozda danas bas shvate komadic Svemira.
Ako ne, barem da razviju zanimanje.
Volim kad gledaju u vlastiti rad velikim ocima.
Mozda danas bas bude taj dan.
Mozda... U svakom slucaju, idemo u nove pobjede.
Post je objavljen 16.01.2020. u 12:03 sati.