Thoreauu su povremeno navraćali posjetitelji u njegovu kolibu kraj jezera. Neki poznati, a neki slučajni prolaznici. I on sam bi često otišao do sela, da malo vidi ljude, usput popriča s nekim i osjeti atmosferu. Zimi je bilo malo ili ništa posjetitelja, snijeg je bio visok a temperature niske. Međutim:
"Onaj koji je dolazio do moje kolibe iz najveće udaljenosti, kroz najdublji snijeg i mrke oluje, bio je pjesnik (op.:Ellery Channing, koji je kasnije bio Thoreauov prvi biograf). Seljak, lovac, vojnik, izvjestitelj, čak i filozof, može se uplašiti; ali pjesnika ne može odvratiti ništa jer ono što njega tjera čista je ljubav. Ta je kućica odzvanjala našim bučnim veseljem i odjekivala mrmorom mnogih trezvenih razgovora, kojima smo tada dolini Waldena nadoknađivali duge tišine."
Post je objavljen 15.01.2020. u 08:10 sati.