"Pa kako uspjevaš čuvati Malog Matu ?" upita Johnny
Anđeo Rafael se nasmije :
"Nije to ništa, ja sam vam sav od vrtloga neutrina, a krila su mi od vrtloga tahiona. Mogu prolaziti kroz zidove, nitko me ne vidi, osim vas, vremenskih putnika.
Osim toga ne čuvam samo Matu, Bog me premješta svako malo, tamo gdje sam potrebniji"
Baka Barbara je došla i uzela malom dječaku štap iz ruke, pogledala ga u oči i rekla
"Ne ganjati kokoši !"
Bakina aura je bila jaka i svjetla. A oko nje lebdjeli su jaki prozirni plavičasti anđeli.
Plavičasta boja njezine snažne , velike aure lagano i nježno je zagrlila malu drhtavu auru Matinu.
Mali dječak Mato se odmah smirio. Volio je baku. Andjeli su se smijali od sreće.
Bakin i Matin horoskop je bio sukladan i rezonance planeta su se skladno povezivale u aurama njihovim.
Tu i tamo, kad bake nije bilo doma, Mato bi htio uzeti štap, nagovoren od zlih andjela koji su ulazili u njega kroz rupe u njegovoj auri, i opet ganjati kokoši.
Njegov andjeo čuvar još je bio preslab da se bori sa zlim duhovima sa marsa, saturna, retromerkura i lilitha, ali tada bi se stvorio, uz mali bljesak, andjeo Rafael, te bi uzeo štap iz djecakove ruke, i usput istukao zle duhove sa zlih planeta !
Mato se čudio što štap sam ispada iz ruke, i ne može opet uhvatiti štap. Ali na kraju je odustao od štapa i kokši.
Lakše je bilo popeti se na drvo i jesti slatke i sočne jabuke.
Baka Barbara Staroveški imala je plavi rubac i velike plave dobre oči, koje bi svakog čovjeka smirile i ozdravile.
Bila je uvijek vesela i nasmijana.
Vidjela je što drugi ljudi nisu vidjeli i znala je što drugi ljudi nisu znali.
Možda je vidjela ili čula andjele.
Možda je znala i da rupe u cesti na brijegu, iznad njezine kuće, stvara vremeplov.
Znala je koje su trave ljekovite te ih sušila na tavanu, u pušlekima na špagi.
Tavan je mirisao na kobasice i ljekovite trave.
Baka je pitala : "Tko je grizao češnjovku kobasicu na tavanu ?"
"Nisam ja , to je mačka" rekao je mali dječak.
Baka se prva dizala u jutro i išla musti krave.
Bila je mala ali najjača i najžilavija od svih.
Njezina aura je bila najveca, a oko nje kruzilo je najvise dobrih andjela.
Kuhala je domaće mlijeko i žgance, na peći na drva.
Budio sam se uz divne mirise kuhanog mlijeka i žganaca.
Za ručak je kuhala mahune , grah , zelje, kelj, sa puno vode, na kiselo sa malo octa.
Kuhala je krumpir cijeli neoguljeni.
Baka je nosila plavi rubac uvjek na glavi i ljeti i zimi, jer joj je to štitilo glavu.
A tako je i dida Tinča Martin Staroveški nosio smeđu kapu šiltericu
BAKA je popravila plavi rubac, prolistala svoj časoslov, mali molitvenik, pun lijepih svetih sličica, izmolila par molitvi, i kao da se ojačala, aura joj se proširila, andjeli su se oko nje skupili. Ona je molitvenik stavila u ladicu drvenog zelenog kredenca, okrenula se meni , sagnula se i pogledala me u oči.
Oči su joj bile velike, prekrasne plave. i tople : „budi dobar“ rekla je
Izašla je iz kučice pokrivene slamom, prebacila tešku motiku na leđa i krenula na njivu na brijeg.
Ostao sam čuvati kučicu i „blago“ : malo jato kokoši koje su kljucale po dvorištu, dva pajceka mala, i mršavu kravicu koja je stalno mukala u staroj drvenoj štali.
Štala je bila veća od kučice u kojoj smo stanovali,
Pazio sam na vatru u štednjaku i na vrući lonac gdje se kuhao fini napoj za pajceke
Post je objavljen 13.01.2020. u 12:04 sati.