Nedilja se probudila u blještavilu sunca. Okupana bistroćon mora.
I dobro pozicionirana u srcu i glavi.
Sa željon da od nje uzmemo sve šta daje.
Doručak, kava, šetnja.
Prebiranje po komičnin stranama naših života.
Pjevušenje. Ruganje. Smijanje. Pa onda sve iznova.
Sunce mađioničar. Predozira nas svitlošću. Punimo se ka da smo solarne ćelije. Rastapamo se od ode životu. Oko nas sve buja. Raslinja ka u prašumi. Cvrkut ptica u najavi preuranjenog proljeća.
I krik galeba koji levitira nad morem.
Sve kao da je stalo u trenu. Raskalašenost lipote koja se šepuri i brboće nam na uho, ovako izgleda Izvor. Izvor, kojeg ljudska pohota za sticanjen još nije pokorila.
More iluzionist. Uzvraća obiljen lipote. Ljeska se i poigrava mameći nas u svoje skute.
Uskoro, obećavan mu. Uskoro.
Mini obitelj na okupu.
Još uvik obitelj.
Još uvik zajedno.
Jedna lipa nedilja.