Eto vadila dva ne jedan ovaj put pa se ni jučer na dan smijeha nisam mogla smijati. Smijeh volim i češće se smijem, takve sam naravi a sada još neko vrijeme ništa, jedva da malo razvučem usne u neki takozvani osmijeh. Na početku je teško ali ide, tablete i led su moji najbliskiji prijatelji, partijam s njima hehe.. i veselo je.. pa si vi lipo mislite. Toliko sam ih popila zbog bolova ove godine i sad su sva 4 vani, napokon da više ne budem u banani. A Bogu hvala da dođem još na svoje i budem bolje, zaboravim na ove lude muke moje. Smijem se s guštom, žar koji nikako je koji ne propuštam, trebam trenirati do sljedečeg dana smijeha ipak bez bolova bit će jačeg ljeka. Danas je pak svjetski dan zahvale tako da hvala mom dr. što se ovo riješilo na najbolji način i da je mučenju kraj. Eto sad još oporavak to će biti dobar znak. Jedva čekam moj povratak na scenu.. svatko igra svoj dio, samo su razne priče u djeliče.
Post je objavljen 11.01.2020. u 23:19 sati.