Marketing
Srca sa ultrazvuka
I tako...
Negdje u poluvremenu života moderna tehnologija mi pokazuje kako bi trebao postati djed. Ponekad se osjećam kao dijete, a sada bi moje najstarije dijeta trebalo dobiti svoje dijete. Ona čaroija stvaranja u kojoj se čovjek najviše može približiti Bogu, gdje dodirom udahnjuje život još jednom biću, nevjerojatna je uvijek, a naročito kada se nekome događa po prvi puta. To je jedan od malobrojnih razloga da se čovjek doista osjeća ponosno. Ponosno ali i ponizno, jer tko sam pak ja da bi upravljao sa moći stvaranja nečeg toliko vekičanstvenog kao što je ljudski život. Ne mogu upravljati stvaranjem, ali oblikovati, to je već neka druga priča.
Dano mi je pa uzimam ulogu dede. A sa ulogom dede dolazi i ponešto novih mogućnosti, ja bi ih nazvo i privilegija, kao npr. da mogu razmaziti unuka do granica neprimjerenost. Mislim da ću biti zločesti deda.
Ma učit ću ga sve ono što roditelji uglavnom propuštaju učiti svoju dijecu.
Učit ću ga da može dotaknuti zvijezde i da može letjet ko ptica.
Učit ću ga da razmišlja svojom glavom i da gurne ruku u vatru kada to ima smisla.
Učit ću ga da se smije puno toga što nas uče da ne smijemo i da ne smijemo puno toga što nas uče da smijemo.
Učit ću ga da je čokolada jedna od najfinijih stvari na ovome svijetu.
Učit ću ga da smrt nije najgora stvar koja ti se može dogoditi.
Učit ću ga da može promjeniti svijet.
Učit ću ga da je ljubav najveći od svih darova, ali isto tako i da traži i najveću odgovornost.
Učit ću ga da traži srca u svemu i svuda, jer ona su putokazi u dobrom smjeru.
Učit ću ga da se smije.
Učit ću ga hrpu gluposti koje ne smijem ni izgovoriti.
Imam ja još tonu ideja za njega, ali o tom potom. A njegovoj majci i ocu mogu samo poručiti da se ne opiru, jer svaki otpor u tom smjeru je uzaludan.
Srce moje malo pozdravlja te deda i želim ti sretan dolazak:*
Post je objavljen 10.01.2020. u 19:15 sati.