Kada me nešto, (al' ono baš jako, jako) izbaci iz ravnoteže - evo mene (pa bilo to poz ili neg).
Dakle, ona šačica najboljih i najupornijih (to su oni koji mene prate na blogu kada sam tu 3x godišnje - zato su najbolji jer me unatoč tome nađu:D)) zna da muku mučim s egzistencijom svojom i svoje obitelji već par godinica. Pa sam, poduzetna, u malom okruženju gdje živim (a zna se da tu natječaji oslobođeni politike, mita i korupcije niču svaki dan pa je na meni samo da biram što ću raditi u ovim mlađahnim godinicama 50+) odlučila malo svog ušteđenog jada (rezerviranog za školovanje dječice i to ne na privatnim fakultetima i školama) investirati, ni više ni manje, u virtualne valute i trgovanje tradewel exchange. Da mi je uzor bio interview na koji sam na glupom facebuku slučajno naišla u novogodišnjoj euforiji: Emil Tedechi ne trebam niti reći, samo ni 24 sata nije trebalo da shvatim da je njegovo ime zloupotrebljeno, a cijela priča čista prijevara.
No, što imam od toga da žalim za vlakom koji je prošao (il' za babom s kolačima - Bože mi oprosti, al' kolače nit' ne jedem (pečem samo kada su ovi blagdani radi moje obitelji), nit' babe koje prolaze gledam))?! Uglavnom: stručno ekonomsko objašnjenje: popušila!
Danas logorovala u banci ravni sat i pol, poništila jednu karticu (zatražila drugu), poništila drugu karticu (zatražila novu, prethodno konvertiravši jednu u drugu preostale "stranjske" valute, podigavši ih s računa, otvorivši novi račun i štednju (nek' to malo ušteđenog jada za školovanje mojih curki bude na sigurnom) rekla lijepo bankarici: S guštom gledam kako ih režete! Ne, neću ih ni kući nositi, bacajte u svoje smeće!
Al' bar sam sada mirna. Za razliku od prethodnih tjedan i malo više.
Začini si ja i kraj stare i početak nove kako nikome poželjela ne bih. Zbog svoje impulzivnosti, brzopletosti, naivnosti, altruizma i štošta drugog. Već vidjela zubne implantate, troškove stanarine i režija za studij te učenički dom i putovanja plaćene (halo: plaćene za svoju dječicu...sada grrr, brrr na sebe režim).
Ovo je sada faza (po psiholozima) nakon negiranja pa pada i depre, prihvaćanja te poduzimanja akcije da se sanira (ublaži) moguća šteta ovo je faza pomirbe sa situacijom + korak dalje: Kako u budućnosti spriječiti eventualne teškoće toga tipa?! Tako nekako bi to bilo (neka me psiholozi slobodno isprave u ovim "životnim" fazama nošenja s problemom i rješavanja istog). Ja sam se s gubitkom 200 eurića pomirila.
Mea culpa!
Netko bi rekao: To je ništa!
No kada ne zarađuješ više ništa, onda je to više od sve.
Zato sam danas, vrativši se iz banke i poništivši sve te kartice, poslala email na puuuuuno adresa svih onih imena osoba koje su mi ovih dana slale mailove, zvale na mobitel iz Londona i tražile puni sken mojih podataka: SHAME ON YOU!
https://www.youtube.com/watch?v=I65nQhhSX4w
Post je objavljen 08.01.2020. u 17:11 sati.