Prizivam glagoljaštvo dodirom vremena.
Usuđujem se klanjati raznim idolima.
Ja sam kao biljka koja traži svoj put;
Kroz pukotine razmazujem instikt.
Sve je ovo jedna beskonačna kružnica,
Ni van, ni unutra...
Ne osjećam kao da sam upravljen od drugih
Pa se ponašam kao usidjeli vladar.
Imam Betlehem pod srcem!
Imam Babilonsku kulu u mislima!
Nedosljedan sam naočigled drugih;
Nedoličan u dosluhu sa sobom.
Neka sam trajanja izgradio.
Neke sam prilike propustio.
Netko sam i ništa, oduvijek bio.
I ništa spektakularno nema u tom...
Post je objavljen 08.01.2020. u 13:03 sati.