Marketing
Ovo nije još jedna novogodišnja rezolucija
Peti je dan Nove godine i svi već uvelike ispunjavaju ovogodišnje rezolucije. Svoje nisam napisala i ne znam hoću li pa sam u fazi posmatranja. Okružena sam predivnim mladim ljudima koji svakodnevno pokušavaju izvršiti ciljeve koje su si zacrtali za ovu godinu, a kako se družim s inteligentnim i ambicioznim ljudima, većinu možemo nazvati i štreberima, nikako ne sumnjam da će ih sve i ostvariti. U razgovoru s većinom njih, primijetila sam kako ove godine nitko nije zapisao neki od poznatih klišeja poput: „u Novoj godini ću redovito vježbati” ili „naći ću životnog suputnika” što mi je u jednu ruku drago, a u drugu malo manje. Na većini ovogodišnjih popisa stoji: biti hrabrija, biti otvoreniji, biti sretnija, biti odlučniji, pronaći sebe, pjevati, biti više s ljudima koje volim, posvetiti više vremena svojim prijateljima, česće biti s obitelji… Sve su to predivne odluke, ali rastužuje me činjenica što nisu banalne ili nedokučive, a u isto vrijeme su nam svima nedohvative u potpunosti. Poznajem svoje prijatelje i znam da se svaki dan, nebitno je li početak ili kraj ove ili prošlih godina, trude oko svih ovih ciljeva, ali ih svejedno svake godine moraju staviti na papir. Stoga sam ove godine, svjesna da je život ono što nam se dogodi dok mi planiramo budućnost (John Lennon), odlučila prestati uporno pisati nešto za što nemam dovoljno želje da ostvarim niti ono što činim svaki dan neovisno koji je dio godine, a nikada se u potpunosti ne ostvari. Ove godine, za promjenu, obratit ću se nekome tko ne piše novogodišnje rezolucije, a trebao bi. Zato,
Draga 2020., molim te, uzmi olovku i zapiši sljedeće: ,,dok se dobri ljudi trude učiniti svaki moj dan ispunjenim, progresivnim i vedrim, JA TO NEĆU POKUŠATI SJE**TI nego ću otići i to učiniti zločestim ljudima.’’ Unaprijed hvala i čujemo se dogodine.
Post je objavljen 05.01.2020. u 16:41 sati.