Spremam se već neko vrijeme napisati opet neki novi bucket list...
Iako, ono što je bitno...ja svoj život i sad, ovakav zaista volim. Bez pretjerivanja. Imam sve što mi treba, hrpu dobrih ljudi oko sebe i pravih prijatelja. Obitelj (iako manju nego što bih voljela) oko sebe, prilično zadovoljnu i uposlenu nekim svojim...guštima i željama. Imam prijatelje koji bi mi bez problema dali i bubreg da mi zatreba...i to nekoliko njih. Imam one koji se na Tajlandu sjete idealnog poklona za mene pa mi javljaju kako jedva čekaju da mi to predaju...
I...obično sve to vratim istom mjerom, čak mislim da kod nekih imam i kredita...jer sam uvijek tu. Možda nisam prva osoba kojoj će netko doći po...ne znam, pozajmicu ili da ih vozam nekuda...ali sam uvijek prva osoba kojoj dođu po savjete. Jedan od najboljih komplimenata od mojih dvoje dragih prijatelja (koji jedno drugoga vole kao pas mačku) bio je isti...ti na mene djeluješ tako da se opustim. Smirujuće.
Malo je teško zamisliti da hiperaktivna divljakuša kao što sam ja na ljude djeluje smirujuće. Ali djelujem...nekako...dam im da budu svoji i da istresu te svoje brige...dam im koju smjernicu kako to posložiti...i umirim ih. Natjeram ih da shvate da bez obzira na sve vrijede i zaslužuju puno...i da daju puno...meni je zapravo jako lako nekome istaknuti njegove najbolje adute. Da, bila bih dobar psiholog. Možda sam trebala biti, no kreativa je prevagnula. A sad...iako je i turizam i fotkanje tu negdje, još u planovima za dodatne poslove...kao i nakit...ipak me povremeno ulovi želja da upišem novi faks. I znam da jednom hoću. Makar s 50, iako vjerujem da će to biti i prije.
Dobiti još jednu u nizu diploma, jednu malo ozbiljniju...i biti tu zato da pomognem ljudima.
Evo...to je jedna od stavki sa popisa. Dugoročna.
Ostale:
- otputovati na Kubu
- kupiti motor (i riješiti A kategoriju)
- naučiti skijati
- konačno odraditi ona fotkanja za koja je sve spremno osim vremena kad to obaviti
- pisati i dalje...možda jednom i neku knjigicu...luda želja, znam...ali, eto, nisam očekivala niti da ovdje dospijem do cool liste
- napredovati na poslu do onog...nekako ponuđenog menađerskog posla
- putovati, putovati i putovati....svuda, sjever i jug i istok i zapad...Bali, Tajland, Novi zeland, Kenija, Maroko, Domenikanska republika i Kolumbija, Peru i Brazil, Island, Rusija, Turska, Indija...Portugal i Kanari...ma...sveeee sve i sve
- kupiti autić
- mamu odvesti na pravi godišnji
- brata odvesti u Japan
- vidjeti trešnje u Japanu, Himalaju u snijegu...popesti se nekuda tamo
- roniti na koraljnim grebenima
- skoćiti padobranom (koliko god umirala od straha)
- popesti se na Triglav
- napraviti svoju rednek kućicu (na kotačima...Tiny house) i bazen na svom lijepom placu gore u selu, pa to iznajmljivati
- baviti se u nekom trenutku turama i najmom
- više prodavati taj svoj nakit
- biti zdrava, u kondiciji i sretna
- biti sretna s...micekom koji...je kao drugi dio puzzle...to možda i najviše
- ići na Springsteenov koncert
- otplesati salsu na Kubi...i voziti se u onim njihovim autima
- ispijati ujutro kavu sretna i zadovoljna
pa eto...dovoljno željica. Malih i velikih, šašavih i svakakvih. Mojih...stvarnih, ostvarivih. Zašto ne? Barem neke od njih znam da ću prekrižiti s popisa, kao što su neke već prekrižene s nekih starih popisa. A neke nove dodane. Uvijek ih ima...
Post je objavljen 05.01.2020. u 11:19 sati.