Danas sam imala najozbiljniju namjeru pisati o Hedy Lamarr, ženi nezemaljske ljepote, koja je ostala najviše zapamćena po prvom integralnom aktu u povijesti umjetničke kinematografije. Još 1933., kao devetnaestogodišnjakinja, odvažila se sablazniti tadašnje čuvare ćudoređa, tako da sve one koje misle da izmišljaju toplu vodu svojim golim tijelima debelo kasne - Hedy je toplu vodu izmislila prije gotovo osamdeset i sedam godina. Vrlo malo ljudi zna da je Hedy, kao otvorena protivnica fašističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu 1942. prijavila patent upravljanja torpeda izmjenjivim frekvencijama koje bi tako bilo nemoguće predvidjeti i omesti. Rekli su joj, što je nevjerojatno, da radije iskoristi svoju ljepotu za podizanje morala vojnicima.Ta se tehnologija, bez koje bi bio nemoguć WiFi, i danas koristi za mobilne telefone i za upravljanje frekvencijama. Iako za života nije dobila niti zaradu niti zahvalu za svoj izum, smatraju je velikom inovatoricom, pa se i međunarodni Dan izumitelja slavi 9. studenoga, na njezin rođendan.
Dok sam tražila neku fotku na kojoj je najizraženija njena tjelesna ljepota, po tko zna koji put sjetila sam se tatine sestre. Bila je jedna od najljepših žena koje sam imala prilike vidjeti. Imala je lice stvoreno za filmska platna; bila je vrlo visoka i krhka poput najfinije porculanske figurice. Nikada se nije šminkala, osim možda nešto ruža za usne u posebnim prilikama, i imala sam uvijek osjećaj da uopće nije svjesna svoje nevjerojatne ljepote. Da je rođena negdje drugdje, tko zna kamo bi je život odveo i koliki bi joj se ljudi divili. Ovako je cijeli život provela u Petrinji, završila učiteljsku školu i radila prvo kao učiteljica u Dalmatinskoj Zagori i u Jelsi, a onda kao službenica u svom rodnom gradu. Sudbina je prema njoj bila poprilično nemilosrdna; imala je život ispunjen vrlo teškim trenucima i umrla je sa samo pedeset i dvije godine.
Što zapravo želim reći? Za početak, da ljepota ne znači puno - gotovo ništa ukoliko objektivne okolnosti ne daju prostora za njeno eksponiranje. Nadalje, divim se ženama koje su bile dovoljno hrabre, lijepe i pametne poput Hedy da iskorače tamo gdje nitko drugi nije imao hrabrosti iskoračiti. I osjećam svojevrsnu tugu zbog onih kojima život naprosto nije dao priliku da iskoriste svoju ljepotu i pamet.
A možda to naprosto tako mora biti, zbog ravnoteže među zvijezdama. Tko zna.