Učim se da ne zaobilazim ono što me smeta. Voljela bih češće tako postupati i reagirati jer zna me opet snaći u životu, kad ne riješim u trenu već pustim kao nema veze a ipak zaboli.
Doči će ako ne uskoro onda s vremenom ali moram reagirati da budem i ja glas sebe, da vide i moju stranu medalje. Da vrijednost svakog čovjeka je skrivena samo ju treba otkrivati. Sve me nekako koliko god se trudim ljudi iznova bocnu gdje sam tanka. Ne želim ali opet se prevarim. Sada najviše volim svoj mir, daleko od onih koji ne razumiju i ne vide dalje od sebe. A ne znaju kako je biti u tuđoj koži. Kako se kaže: komentiraj i osuđuj tek kada hodaš u mojim/tvojim cipelama da osjetiš sve što moj/tvoj životni put nosi, jer moje boli osjetim samo ja. I slično.. zatekne me i iznenadi ali njihova stvar. To je sve odraz njih samih.
Kakve se borbe vode. Svatko ima nešto svoje, bez muke nema spasenja, sada je to teško razumjeti. Neki putevi života te ne maze a moraš prolaziti njima. Boriti se treba ali ne želim nikom objašnjavati, ionako ne bi razumjeli. Mijenjaš se nisi više kao onaj prije deset godina, promijene te borbe, okolnosti, oluje, sunce, bure kao i razni vjetrovi. Čovjek u zimi nije isti kao u ljeto tako i onaj prije s ovim sada. Gledaj ga srcem i doživi. Živi po svom ionako nikoga nije briga osim onih najbližih. Zato treba se posvetiti sebi iako to mnogi neće razumjeti ali briga me. Prilagodiš se sebi i super.
Kada radiš istinske stvari u kojoj uživa tvoja duša
Pokreneš rijeku zadovoljstva u sebi!
I onda sam otkrila mogućnosti i talente koje imam i posvetila se stvaranju sebe i klesanju svojih kreacija. Moja duša u tome uživa a to je dar koji sam dobila, hvala Bogu na tome. Nešto je dio tebe a ti si Božje djelo. Bit je to.. da kroz puno traženja, detalja stvaraš osobu koja jesi. Svatko je stvoren za nešto.
Nešto što te odražava. Svi smo mi kao kamenčići raznih oblika, boja, veličina zato smo zanimljivi svatko na svoj jedinstven način isklesani.
Post je objavljen 30.12.2019. u 14:18 sati.