Beba u trudnoći živi bezvremeno, strpljivo i u potpunom miru zna razvojni put.
Rođenjem tijela osjetila bebe su pod utjecajima svijetlosti vremena, promjenama stanja pojava i od života iz trudnoće jedino je moguć doživljaj.
Zbog svoje subjektivne, mentalne i duševne strukture, mišljenja i logike, osjećanja emocija, čovjek se potrudio da bebi spriječi doživljaj, u smislu minimuma potpunog znanja o životu i jednom prostornom vremenu.
Cijepljenje po rođenju, mrtva hrana, krivi odgoj više su od najtežeg zločina što čovjek čini nad bebama. Za čovječanstvo je to logično i normalno, pametno i svjesno, dok razuma skoro i nema.
Jedno kao točkica, uvijek je jasno, razumljivo, poznato i analitično. Upravo logikom mišljenja čovjek ne prihvaća jedno, jer nije u stanju odbaciti vlastitu dušu ili energiju uma. Samim tim žrtva je kompliciranja, jer bježi od materijalizma, fizičkih svojstava i općenitoo realnosti u doživljaju.
Međutim zato je materijalni ovisnik i u svemu pretjeruje.
Život stvarno logika nije.
Fizički plan postojanja jednako uključuje inteligentni vakuum i materijalne strukture. Zato je ponavljanje života moguće bez ikakvog prekida.
Presjecanjem pupčane vrpce novorođenčeta, život se jednostavno nastavlja, jer je u pitanju krv bez zaustavljanja. Svejedno, u trudnoći ili po rođenju, krv u tijelu bebe jednako struji i život održava.
Čovjek misli i brani logiku da je trudnoća božanska kategorija, a ono poslije borba sa vremenom.
Tako je odbacio život i prihvatio kvalifikaciju uživanje. Navodno život prolazi i treba to iskoristiti na svaki moguži način. Time odobrava materijalnu ovisnost, poremećaj karaktera ponašanja, duševnu strukturu, boli i nasilje.
Život iz trudnoće beba treba nastaviti doživljajem kroz sklad tijela i pririodne realnosti.
Cjepljenjem čistog tijela bebe sa prirodnim imunitetom, želja čovjeka je stvaranje navika bebe da uživa, točnije osjeća emocije boli i prihvaća sredstva za smirenje.
Tako je afirmirana vjera u boga i želja za rajem.
U trudnoći beba se u miru razvija, bez vremena, kao da će devet mjeseci biti samo trenutak.
Upravo taj trenutak neovisnosti o vremenu predstavlja obrazac za doživljaj i minimalnu materijalnu ovisnost.
Čisto je mir i dalje sloboda, znanje i zdravlje.
Temeljem primitivne logike i mentalne subjektivniosti, čovjek nije u stanju održati čistu krv u tijelu, jer se njemu žuri u raj.
Jednostavno žvot je započet od krvi, kao bez vremena. U zdravom tijelu krv je 92 % živa voda i mjera čega tijelu najprije i najviše treba. Uživanje je isključeno, kao primitivizam umišljanja, želja i logike.
Upravo čovjek sve čini suprotno i nikada ne vodi brigu o zdravlju. Logika uma iz energije duše, iako u svemu negativno, štetno i opasno, za čovječanstvo je prihvatljivo i nije čudo što je sve u suvremenosti obrnuto kao slika u ogledalu.
Post je objavljen 28.12.2019. u 13:19 sati.