Petar se tog petka navečer našao u kafiću. Nekom pomalo fensi. Nijednom od onih njegovih. Ni izbor nije bio njegov. Petrova prijeteljica. I dvije njene prijateljice. Pa ajd. Dugo se nisu vidjele. Da se malo ispričaju. Znao je obje. Čak i po imenima. Srednje i kasne četrdesete. Jednu očito ni on nije dugo vidio. Malo se trnsformirala. I tako. Sjednu za stol. Cure su skinule i odložile kapute. Poradile su na sebi za taj izlazak. Vjerojatno i za svaki sličan. Umjetni nokti. Izazovne haljine. Prikladne torbice. Štikle. Frizure. Šminka. Široki osmjesi. Glasan smijeh. Život je pucao iz njih. Divota. Ova transformirana je dodala još nešto. Fileri u usnama. Možda i u jagodicama. Možda čak i malo botoksa. Za sise Petar nije bio sasvim siguran. Ko će ga znati s tim današnjim grudnjacima. Ali moguće. Možda je izgledala kao milion dolara. Pogotovo kad se gledala u ogledalu. Ili stavljala selfije ne mreže. Iznos je možda bio precijenjen. Ali dobar dio je svakako bio krivotvoren. Priča je krenula čim su sjeli. Dođe konobar. Izgleda da je bio polunevidljiv. Načekao se za narudžbu. Gin tonici za dame. Pelinkovac za Petra. Kucnuli su se. Dorađena je nazdravila. Za novi život. I slobodu. Petar se nakratko u sebi pitao. Zašto ne. To nam ponekad zatreba. Ni on nije bio izuzetak. Valjda. I onda ona lavina. Pa kako si. Šta ima novo kod tebe. Ispalo je da je Petar jedan od noviteta. Onih od njegove prijateljice. Pogladila ga je po licu. S puno ljubavi i nježnosti. Kao nešto vrijedno. Petar je vidio osmjehe na licima njenih prijateljica. Nimalo joj nisu zavidjele. Pa dobro. Nije prvi put. Lavina se nastavila valjati. Petar je manje više ćutio. Tu i tamo je nešto ubacio. Ko i da nije. Pijuckao svoj pelinkovac. Puštao da ga led nadopuni. Možda potraje do druge runde.
Post je objavljen 27.12.2019. u 18:49 sati.