Vrijeme slavlja...
Vrijeme došašća. Badnje večer, dani Božića, jučer smo slavili svetog Stjepana, danas slavimo Ivanovo otkrivenje. Sveti Ivan je zaštitnik učenika, studenata, učitelja, teologa, pisaca, knjižara, izdavača, novinara, skladatelja, slikara i zaštitinik prijateljstva…
Tradicija nije izrastanje iz pepela, nego lumin, živući simbol prohujalog vremena...
Iskustvo stjecano tisućama godina ljudske civilizacije govori da prave vrijednosti nisu na dohvat ruke. Za njih se treba izboriti.
U jecaju svemirske tišine naslućujem glas nebeskog rapsoda, čujem bubnjeve šamana vremena i volim ovaj trenutak bliskosti.
Ova godina se kotrlja kraju... ostaju nam sjećanja, ti mostovi pod kojima se budimo...
Srce pamti emocije...
U razvalinama prohujalog vremana trajah na dlanu žudnje,
pod tušem ispirah zagrljaje…
u noćima punog mjeseca šaputah
Ti ne znaš kao izgleda soba
u kojoj okrenuta istoku
očekujem, u svitanju
Tvoj izlazak
na obzorje
nedosanjanog sna…
Na vratima srca muk,
Sokratova sumnja,
jecaj tišine.
Na vratima sunca svjetlost i pomilovanje.
Razcvjetao se perivoj vremena,
metafora beskraja,
u vječnosti
trenutak.
Osjećam,
trajem u snu,
u poeziji Perzeida,
u danima kalikule,
u osmom danu
stvaranja svijeta.
Razumijem govor munja i gromova,
odtugovala sam umiranje nekih iluzija,
prošlost utkala u kaligrame,
osjećajne slike pretočila u dubinu svetog Grala.
Srce pamti emocije.
Došao si tišinom,
zagrlio tišinom,
govorio tišinom.
Govorile su zvijezde.
Dijana Jelčić...