Marketing
mačja posla, nastavak prvi...dolazak doma
Svi koji me znaju znaju i za moju silnu ljubav prema jednoj određenoj mački koja je prošle godine, na ljeto, par dana nakon mog rođendana napustila ovaj svijet. I za moju ljubav za životinje općenito, kao i silnu potrebu da sve njih zbrinem negdje na toplo i sigurno. I za osjećaj da život nije potpun i da stan nije i dom bez barem jednog četveronožnog i čupavog stvora u njemu. Po mogućnosti i više njih ako to dozvoli...broj kvadrata i sve ostalo.
I tako već mjesecima molim svoje da ovu jednu tigrastu micu koju nismo udomili uzmem sebi. A malecka kao da je znala kome se mora ulizivati, čim dođem do nje uskoći mi u krilo, mazi se i prede kao traktor. I tako svaki puta kad dođem. Naravno, moji su se žestoko pobunili, jer su ovu princezu prije ponekad čuvali dok sam ja putovala. I morala je biti u kući. Sad sam prvo morala osigurati drugo čuvanje (srećom imam susjedu s kojom sam dobra a voli beštije)...
i obećati da neće oni imati dodatnih obaveza, te objasniti kako je mica još mala (6 mj...) i moglo bi se desiti da ju sad gnjave mačci (mačkovi? mačori?) a definitivno je premala za imati potomstvo...i da je bolje da je sklonimo sa sela dok ju ne steriliziramo...barem to, ako već neće ostati kod mene.
Pristali su tek uz nekavo mito u obliku silno željenih stvari pod borom. Mojoj sreći naravno nije bilo kraja.
Ali, kako to obično biva sa mačkama, život ubrzo postaje epizoda iz crtića Simon's cat...pa je to tako bilo i ovaj put. Vožnja doma protekla je super, mica je bila u mom krilu, znatiželjno promatrala kroz prozor, par puta se pokušala popeti na rame, ali u globalu, mislim da njoj vožnja neće biti problem. Do doma je skoro zadrijemala i skroz se umirila i navikla na vožnju.
Kad smo došli u stan plaho je prolunjala posvuda, malo zbunjena, no za čas je našla mjesto na trosjedu, a kasnije i na grebalici i zaspala snom pravednika. Brat je otišao doma, sve je bilo super...no, odo ja na wc. Izađem van i čujem kako u kuhinji iza ormarića mrda sušilo za veš. Naravno, provukla se uz sušilo u onaj uski prostor iza kuhinjskih elemenata i mjauknula mi.
Pokušala sam je namamiti da izađe kroz sudoper ali ne. Upalila lampu na mobitelu i gledala gdje je to zapela. Kako se prestala javljati nakon minutu zabrinula sam se da se nije negdje zaglavila, udavila, tko zna što.
Na brzinu sam izbacila sve stvari iz sudopera, zavukla se unutra i tražila je. Ufotkala prostor ispod sudopera i ormarića i naravno, bila je živa, stisnuta u kutu svih kuteva ispod ormarića. Izvukla najprije frižider, pa sudoper i ormarić nasred kuhinje. Nekako se ugurala iza i izvukla mačku. Skupa sa hrpom prašine, par komada smeća...i ...vrećicom royal canin hrane za mačke...
Ispada da je sve to i nastalo tako da bi mala mrcina pronašla vrećicu koja je nekad završila ispod ormarića...
Nakon pospremanja od još pola sata, moja nova cimerica spava ko anđelak na trosjedu...a ja već vidim da ću imati štofa za pisanje...
Post je objavljen 26.12.2019. u 17:01 sati.