Nakon Vrata Jadrana otišao sam u knjižnicu u Bakar vratiti Zen i druge stvari i s nekim dobrim osjećao krenuo pronaći nešto novo. Nisam morao ni tražiti, u roku od pola minute su mi se takoreći ponudile dvije knjige, što je za mene svojevrsni rekord, jer obično tražim i tražim, ponekad bez nekog uspjeha.
Jedna knjiga je Obilje, u izdanju Planetopije. Naslov već govori sam za sebe i tako nešto inače me ne bi zanimalo. Kod ove sam odmah vidio da je drugačija. Napisale su je dvije južnokoreanke. Jedna je poznata kao "guruica bogatih", a druga je nekadašnja novinarka, koja je željela učiti od guruice. Kao rezultat njihova susreta i druženja, nastala je ta knjiga. Nakon prvih nekoliko rečenica potpuno mi se svidjela. I bez obzira što ne očekujem da će mi otkriti neke ne znam kakve tajne koje će me lansirati na Forbesovu listu, sviđa mi se energija koja zrači iz tih redaka i drago mi je što je imam na repertoaru. Čini mi se da se ovdje radi o poveznici i spajanju drevne istočnjačke mudrosti i postizanja istinskog bogatstva, koje je više od hladnog zarađivanja. Dio naslova knjige na engleskom glasi: The having..., dakle tome i ne odgovara prijevod "Obilje", ali pitanje je kako to uopće prevesti. Vjerojatno vrlo teško. The having mi se više sviđa, iako je "obilje" sigurno ljudima primamljivo.
Druga knjiga je Thoreauov Walden. Isto u izdanju Planetopije, dakle zanimljivo što su se išli pozabaviti s objavljivanjem tog klasika. Zanimljivo je i da ja Thoreaua do sada nisam ni čitao, iako mi u zadnje vrijeme iskače iz (nadam se vege) pašteta, u drugim knjigama koje mi dolaze pod ruku. Walden je niz eseja koje je praktični filozof Thoreau, koji je Emersonov suvremenik i prijatelj, napisao kada se odlučio preseliti u šumu kraj jezera Walden, gdje je proveo dvije godine u osami, u kolibi koju je sam sagradio, upoznavajući sebe osluškujući Prirodu.
Koliki je naizgled kontrast između ove dvije knjige. A zapravo u biti i nije. Idu super zajedno.
Post je objavljen 25.12.2019. u 09:52 sati.