ZAHVALIMO Njoj - nepresušnom vrelu, čiji tok sve suše i potresi ne prekinuše, Njoj - stablu jakomu, koga sve bure ne iščupaše, svi požari ne izgoriše, koje zla kob kroz vjekove po njoj prosu, Njoj - čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne presahnuše, Njoj - njedru i utrobi komu Gospod klicu našeg života povjeri, Njoj - koja nit našeg života sačuva od svih kosa, noževa i nožica, Njoj - neka je za sve i na sve vjekove hvala i ljubav naša, Njoj - iz čijeg krila sunce ugledasmo i Gospoda osjetismo, neka je prvo mjesto do trona Njegova, Njoj - koju Tvorac za pomagačicu odabra u skrbi oko roda našega, Njoj - koju Gospod, tako čednu, ispod svoga trona postavi, neka je skromna kućica, koju joj podigosmo da i dalje bdije nad svetištem otaca naših u slavu Gospoda, a za mir i spas roda našega!
Iz poslanice Ivana Meštrovića napisane u povodu svečane posvete crkve Naše Gospe u Biskupiji kod Knina.
Ćutim iskon zagrljaja pjeska i pjene, zagrljaj rastopljenog vremena i uzdižem se u sfere nadrealističnog postojanja u ovome ovdje i ovome sada.
U tihoj noći blagoslov srca, u titraju uma pregršt mogućnosti,
ritam vječnosti, načelo trajanja.
Život ispisan u vodi, u zemlji, u kamenu,
utkan u legende, sjećanja i uspomene.
Iza ožiljaka prošlosti težina suza.
U mirisu naranči i vanilije slike djetinjstva, sreća ubrizgana
u pamćenje. U plamu svijeće tajna početka i prvi Božić bez nje.
Utjelovljujem nebesku tajnu, zahvaljujem njoj na vremenu uz nju i zlaćanom se niti
sidrim u zbilji.
da, poezija uspomena daruje snovitost zbilji... i plaha svjetlost voštanica... one izgaraju u sebi, slično nama sanjarima ... izgaramo od sada do kraja vremena... u nama titra plaha svjetlost voštanice našeg vremena...
Dijana Jelčić