Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/miskoi

Marketing

Anja i ja



4. Bljesak

Gledam u Anjine noge koje grabe uzbrdicu. Nekako su se izdužile, postale vretenaste. Zelene joj tajice-dokoljenke izvrsno pristaju, pokazuju lijepo oblikovane mišiće, potamnjele od sunca listove. Anja grabi neumorno, brzo i lako i osjećam kako mi izmiče, pa se trudim još jače: pojačavam ritam koraka, kratim korak i tako postajem brži. Ne smije mi umaći!
Polako joj se približavam i zbog toga osjećam sreću. Želim joj vidjeti lice. Ne znam zašto, ali silno želim vidjeti Anjino lice, sad, ovog trenutka, odmah. Još više ubrzavam i pri kraju sam snaga, sumnjam da još više mogu ubrzati, ostajem bez daha, užareni mi mač bolno para pluća. Moram joj vidjeti lice, oči, sresti njen pogled i ...

Budim se. S nerazumijevanjem zurim u tamu, u noć, u ništavilo, kako mi se čini. San, bio je to san, s olakšanjem shvaćam. Usta su mi suha, znoj mi se cijedi niz lice. Sanjao sam, samo sanjao, ništa više. Konačno to upijam u sebe, ali svejedno ne nalazim mir. Ni olakšanje. Težina me i dalje pritišće, a ne znam, ne mogu odrediti što je i kakva je to težina i zbog čega me muči i ... i odjednom mi misao uskovitla ionako već uskovitlane osjećaje: zaljubljujem li se ja to? Zar u Anju? Istina, Anja ne izgleda više onako kako je izgledala u početku našeg poznanstva, gotovo je pola godine prošlo od tada, još malo pa sasvim vitka Anja, ipak je to Anja, ona ista Anja, mršavija, brža, izdržljivija, ali ipak Anja.
Ustajem i odlazim u kupaonicu. Sa spavanjem je gotovo, znam, pa kad već ne spavam, mogu odraditi jedan ranojutarnji trening. Bez Anje, ali nekako i sa njom, jer misao o Anji me ne napušta i ljutim se na samog sebe zbog toga. Uzalud, sve je uzalud, misao o Anji, o Anjinoj preobrazbi ugnijezdila se u mom umu, tu joj je ugodno, pa je i meni ugodno, priznajem: ni o kome i ni o čemu drugom ni ne razmišlja. Samo o Anji. Volim to. Ne dopada mi se to. Zbunjenost.

Bjesomučno trčim tihim i praznim ulicama na kojima u ove sitne sate nema prometa. Ulice pripadaju meni, samo meni i mojim poludjelim mislima koje vrludaju čas u prošlost, a čas u budućnost. Primjećujem neobičnost: Vrijeme kao da se rascijepilo i sad imam dva vremena: prije Anje i za vrijeme Anje.
Ideja je to koja me čini sretnim i nesretnim. Zbunjen sam, ne znam što da mislim i sasvim se prepuštam osjećajima i trčim lagano kroz tihu noć i pustim ulicama u mašti gledajući njene smeđe oči, Anjin blagi i uvijek pomalo zbunjeni pogled.
Što joj reći kad se idući put vidimo? Pa to je već sutra! Nemam vremena ukrotiti podivljale misli i bojim se da će ih Anja iščitati s mog lica. Što učiniti? Kako postupiti?



Copyright © 2019. by misko- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


Post je objavljen 23.12.2019. u 17:55 sati.