Biti lud znači bolesno stanje uma, biti glup znači prirodnu umnu prikraćenost, a praviti se blesav je jednako kao i biti pokvaren plod vlastitog izbora, s time da su oni iz kategorija ludih i glupih rijetki među onima koji se prave blesavi, a još rjeđi među pokvarenim.
U prvom krugu predsjedničkih izbora u svih pet slavonskih županija pobjeđuje Miroslav Škoro, a kad se glasovima koje je osvojio Miroslav Škoro pribroje glasovi gotovo iste političke opcije koje je osvojila Kolinda Grabar Kitarović dolazimo do paradoksalnog zaključka da su se Slavonci natpolovičnom većinom izjasnili za onu političku opciju koja ih je kao ljude obezvrijedila, ponizila i gospodarski gotovo potpuno uništila.
Kako su ludi ljudi ipak rijetki, a oni koji se vole praviti blesavi ili oni koji su pokvareni, rijetko će raditi štetu samima sebi, nameće se zaključak da su Slavonci, a za njima puno ne zaostaju niti Hrvati iz drugih županija, osim Istarske, natprosječno glupi ili bar mazohisti.
Sve ti uzme osim života, a njega ti učini bezvrijednim, a ti onda ponovo i ponovo, tome koji te je uništio, na izborima daješ svoj glas.
Nije li to paradoks par excellence?
Sad kad definitivno u drugi krug predsjedničkih izbora idu Kolinda Grabar Kitarović i Zoran Milanović, postavlja se pitanje što možemo, čiju pobjedu, očekivati u drugom izbornom krugu?
Ja osobno mislim da ukoliko ne dođe do nekakvog kopernikanskog obrata, odnosno ostanu li oboje kandidata pri istoj retorici i u dvotjednoj kampanji prije drugog kruga, da izlaznost birača bude kao i u prvom krugu, da će, gotovo sam siguran, pobijediti Kolinda Grabar Kitarović. Za očekivati je naime da će ona u drugom krugu dobiti sve glasove onih koji su i u prvom krugu glasali za nju, ali i velik broj glasova onih koji su u prvom krugu svoj glas dali Miroslavu Škori, jedan teško procjenjiv broj će ih apstinirati, iz te skupine Milanović jedva da može računati na koji glas.
Znači Kolinda Grabar Kitarović sve da do drugog izbornog kruga ne progovori jednu jedinu riječ, što bi možda za nju i bilo najpametnije, pobjeđuje u drugom krugu.
A to znači da bi Milanoviću za pobjedu u drugom krugu trebalo najmanje 420.000 glasova više nego ih je dobio u prvom izbornom krugu.
Može li on to? Načelno može, jer je dobar dio birača iz redova antifašističke Hrvatske apstinirao, dakle nije izašao na birališta. Njih bi naime Zoran Milanović morao privoljeti da izađu na birališta i svoj glas daju njemu.
Conditio sine qua non toga je da bi Zoran Milanović trebao odmah prestati kalkulirati i koketirati s onima od kojih nikad neće dobiti nijedan glas i postane istinski kandidat ljevice.
A to bi značilo njegovo odricanje ne samo od Bleiburga, „postaja križnog puta“ i „ustaških djedova“, nego i od veličanja Franje Tuđmana i blebetanja o preimenovanju Markovog trga ...
Značilo bi to i odricanje sakrosanktnosti Vatikanskim ugovorima, zalaganje za raskid tih ugovora, koji i nisu međudržavni ugovori nego konkordat s jednom vjerskom zajednicom.
U tom smislu trebao bi najaviti svoj zahtjev za promjenu ustava RH u kojem bi RH bila eksplicitno definirana kao sekularna država, pa bi takvi konkordati bili nemogući kao i vjeronauk u javnim školama ili smještanje vojnog ordinarijata u sastav MORH-a.
Zahtjev za promjenu Ustava RH trebao ni sadržavati i isključenje spominjanja tzv. NDH u bilo kojem kontekstu u njegovim izvorišnim osnovama, a onda iz tog akta ukloniti sve svjesno unesene nejasnoće i dvoznačnosti.
Tko ne zna o čemu govorim neka si pogleda Ustavu R Slovenije i njegovu preambulu.
Nadalje trebao bi najaviti svoje zalaganje za to da se kao Dan državnosti obilježava 09. 05., jer je tog dana 1944. ZAVNOH, prethodno se proglasivši najvišim organom vlasti u Hrvatskoj, proglasio Federalnu državu Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda. Ona je kao FDH/NRH/SRH bila definirana kao nacionalna država hrvatskog naroda svojim ustavom kao i ustavom FNRJ/SFRJ, hrvatsku državu niti je stvarao niti stvorio Franjo Tuđman predvodeći najveću bagru i brabonjke iz redova hrvatskog naroda.
Trebao bi najaviti svoje zalaganje za promjenu izbornog zakonodavstva, kao i zalaganje za funkcionalniji teritorijalni ustroj zemlje.
Također bi trebao najaviti svoje zalaganje za zakonsku zabranu promocije fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice, ustaštva, isticanje insignija Ustaškog pokreta i tzv. NDH, njenog pozdrava, kao i negacije holokausta.
Primjerice prema uzoru na Francusku, Austriju i brojne druge uljuđene države.
Trebao bi najaviti i svoje isticanje zahtjeva za obnovu porušenih i devastiranih spomenika i spomen obilježja NOB-e.
Najaviti vraćanje biste Josipa Broza Tita u Predsjedničke dvore kao jedinog hrvatskog političara kojega svijet prepoznaje, poznaje i priznaje mu veličinu.
Pitanje i nije može li to Zoran Milanović, nego hoće li to Zoran Milanović?
Ako ne može ili pak neće, onda se je odrekao svake šanse da pobijedi u drugom krugu predsjedničkih izbora u RH.
Iskoristit će svoje demokratsko pravo da bude konzervativni liberal, ali bez predsjedničke funkcije.
Post je objavljen 23.12.2019. u 17:23 sati.