Dolazi zima, tako da će godina polako odsvirati sva svoja četiri godišnja doba.
Upotrebljavala je ona za svoje svirke, ma kakve one bile, samo one instrumente koje je opipala, prokušala, provjerila i za koje je znala da su prevejani, izdržljivi i podatni.
Tako je dugo godina jedan Piano svirao četiri godišnja doba. Taj Piano nije imao smisla za vjerska i politička pitanja, bio je odan muzici i svakim prstima vještim poslu, dragocjen sa svoga iskustva.
Pravio se da je slijepac koji ništa ne vidi, gluhać koji ništa ne čuje i nijemak koji ništa ne govori, sve dok ga neki prsti ne bi pritisli. I što bi više udarali, on je bio glasniji.
Ali, može li muzika jednog Solo Piana, sa osobitog gledišta svoga zanata, zvučati uvjerljivije od Bramsovih klarineta i dvije violine?
Post je objavljen 21.12.2019. u 16:38 sati.