Kad netko napusti svijet sa samo šesnaest i pol godina, naziva li ga se dječakom ili mladićem? Usudila bih se ipak koristiti riječ mladić. Zasigurno je već prolazio sve ono što mladenaštvo nosi – poglede prema svojim lijepim vršnjakinjama i izlaske sa prijateljima. Morao je imati omiljenu vrstu glazbe. Možda je volio igrati nogomet ili košarku, možda je volio čitati. No iznad svega je volio more i brodove.
Njegova obitelj i danas govori o tome koliko je uživao u brodovima i plavetnilu mora. Uživao je čak i u silnim neverama na moru, kada more divljim bijesom baca brodove poput ljuski od oraha. Valjda je zato najviše volio brod „Lastovo“, veliki trajekt koji je isplovljavao i po najžešćim olujama. Kažu da je ovaj mladić i po najvećem nevremenu izlazio na palubu „Lastova“ i uživao u strašnoj borbi broda sa valovima i vjetrom.
Umro je prije godinu i pol dana, od karcinoma. Danas bi napunio osamnaest godina.
Danas je trajekt „Lastovo“, na ulasku u Vela Luku, gromoglasno zatrubio hrabrom mladiću u čast. Na mostu trajekta postavljena je njegova slika, a morem je uz brod plivalo osamnaest karanfila.
Kada god pomislite da vam je jako teško, da ne možete više, da je sve protiv vas – sjetite se priče ovog šesnaestogodišnjaka. On više ne ćuti ni udare bure, ni plavetne valove koje je toliko volio.
U vječnosti gleda neka druga plavetnila.
Budite svjesni ljepote svakoga dana u kojem se probudite i duše svakog čovjeka koji vam dolazi u susret.
Budite Ljudi jedni drugima.
Post je objavljen 19.12.2019. u 15:04 sati.