Ono kad te jednostavno dan povede i sretneš neke ljude koje nisi već dugo vidio tek tada znaš i oživiš sjećanja na ta vremena i onih prošlih godina. Pa zar je toliko već prošlo.. a toliko trenutaka, ljudi, ambicija, događaja i svašta nešto mi je kroz to vrijeme prošlo kroz život. Zanimljivo je sresti neke dobre, pričljive i zanimljive ljude iako je sve leteči jer je tako taj svijet postao. No, u svakom slučaju volim ovako slučajne i zanimljive susrete. Možda nisu slučajni to samo Bog zna ali ih tako zovemo. Volim one koje me podsjete na neka lijepa davna vremena. I baš tako me se i oni dalje sječaju.. s osmijehom, vrijedno sječanje na ono sadržajno druženje.
Susreti se nekim razlogom dogode i
imaju neke zgode... nekad se izgube
jer dođu druge dvorske lude...
Što reči, život je pun riječi a
one se tope u djela uz razne
faze i prijatelja. Ima tu svega
što pamtim, ono vrijedno stoji
i još u meni prave uspomene broji.
Puno je ljudi kroz njega prošlo i
neki se vratili a neki dio puta bili
to je kao putovanje vlakom neko uđe, netko izađe sve ovisi što te tu snađe. Vagon pravi ili krivi sam bira i tako se podili. I ovisi koliko je kome dug ovaj put uz mene.
Brojne su tu uspomene... svatko na svoj put krene tu nema dileme.
Post je objavljen 18.12.2019. u 23:29 sati.