Pišem pjesme, bolnim ramenom , po zidu.
Gledam svijet, brojim godine što idu...
I smišljam zaplete u snovima, tihe, čedne,
A o snove se zaplićem, jedne.
Htio sam beskraj, htio sam buntovnik biti.
Tražio sam ljubav zbog koje se neću propiti.
I smijem se sad, koliki sam bio naivac
Koliko sam bio, jednostavno krivac...
Ma ovo je još jedna prosinačka, puna kiča.
Ovo je još jedna hladno servirana priča.
A nisam se izjasnio do kraja, zadržavam taj dio.
Ipak sam za tajnama izgorio...
Post je objavljen 18.12.2019. u 13:01 sati.