Danas Do u školi očekuje predstava pod nazivom "Palačinka mog života". Učiteljica je na roditeljskom spomenula da su "čuli" kako je to "kvalitetna predstava", ali otom potom, ne pouzdajem se u takve kvalifikacije, poučen iskustvom.
Ono što mi je logično je da taj dan, kada je predstava s tim nazivom, treba iskorisiti da cijela škola bude puna palačinki. Ja maloj ponekad napravim palačinke za marendu, obično ubacim koju više, da podijeli s nekim, jer, čudna li čuda, klinci stvarno vole palačinke, pa da tamo nekome tko je pored nje ne bi curile sline i da se od toga ne digne parket, bolje je ubaciti koju više. Dogovorili smo se da na dan te predstave napravim malo više komada. Ona, lajava kakva je, jučer pred učiteljicom najavi kako ona dolazi s "kutijom palačinki". Učiteljica, formalna i obasipana pravilnicima kakva je, upozori da bi oni koji će uzeti po palačinku o tome trebali prethodno obavijestiti roditelje i dobiti njihovu dozvolu. To u jednu ruku razumijem, jer stvarno se mogu događati situacije da neki roditelj pošalje u školu hranu s tko zna kakvim namirnicama, pa se tamo klinci počnu kotrljati po podu od raznih vrsta tegoba. Ustao sam ranije i uhvatio pripreme. Smjese je bilo dosta i jedno vrijeme sam se zabavljao idejom da napravim za cijeli razred i lijepo to poslažem u jednu veću inox posudu. Ta ideja mi je bila vrlo privlačna, ali ipak sam se suzdržao, jer još ću na kraju imati problema s nekim, a što će mi to. Tako da sam odlučio u njenu kutiju za marendu natrpati toliko palačinki da se jedva može zatvoriti. U tom slučaju to prolazi kao njena marenda, a ako s nekim podijeli, kao što i inače radi, oko toga onda nema problema. Uspio sam smjestiti 11 dobrih komada. S tim sam zadovoljan. Ono s čim nisam zadovoljan je što su u školi potpuno nekreativni i ne vide dalje od nosa, odnosno od tzv. nastavnih planova. Moglo se dogovoriti dvoje-troje roditelja po razredu i napravio bi se super doživljaj i svima bi to bilo zanimljivo. Jebe mi se, ja sam svoje napravio.
Ponovo dvije srne bilizu kuće. Ne samo u prolazu; leže na travi, odmaraju se; znaju provesti bezbrižne sate ovdje. Prekrasno.
Sad sam pogledao, predstavu radi dečko iz Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Bit će dobro. Možda oni ponesu palačinke sa sobom. Ne znam. Sumnjam. Možda. Tko zna, čut ću kasnije kako je bilo.
Post je objavljen 18.12.2019. u 08:33 sati.