Više je razina na kojima (nam) se događa život. One površne su očite. One druge su tajanstvene. Kada ove očite postanu preproblematične, kada ih se skupi previše otežavajućih, to za nas sigurno predstavlja problem, kao što i utopljeniku njegovo utapanje predstavlja osnovni problem; druge sfere, osim da se nekako izvuče, mu nisu ni u peti i to je nekako i logično. Dakle, kada je opasnost pred nosom, onda je suočavanje s njom naša top misija. Postoje i druge situacije, koje nisu toliko drastične, ali nas stišću. Greška je ako se zaokupimo samo njima. Sve što se događa na površini, događa se, svakako. Ali i u svoj halabuci i metežu, kada je čovjek ponešto odmakao na svom Putu, onda površina nije jedino što on vidi. On u najmanju ruku "ima neki osjećaj" kako je sve to što se događa na površini, ipak samo površina, bez obzira o čemu se radilo. A tamo gdje je površina, tamo mora biti i drugih slojeva, inače ju ne bismo zvali površinom, već bi ona bila jednostavno Sve, što, naravno, nije slučaj. Okolnosti su takve kakve jesu, često su usrane. Ono što jest važno je blistavost našeg doživljaja i to je ono što (za nas) čini razliku i upravo zbog toga različiti ljudi istu stvar doživljaju - svatko iz onoga što je u njemu.
Post je objavljen 17.12.2019. u 08:00 sati.