Marketing
Blagdani u Milanu
Dogodine će biti 30 godina da živim u Milanu pa bi bio red da napišem i koju riječ o njemu. Nije da se radi o putovanju, ali za one koji žive u Hrvatskoj je ionako neka vrsta putopisa. Milano je financijski i modni centar Italije. Što se mode tiče, njegova važnost sigurno dobro prelazi preko granica i svrstava se u, recimo 5 najvažnijih gradova svijeta koji diktiraju modne trendove. Postoje dvije ulice simbol koje se ne mogu propustiti kada se posjećuje glavni grad Lombardije: Via Monte Napoleone i Via della Spiga. Ova zadnja je jedna uska uličica koja podsjeća na one koje možemo vidjeti u centru naših primorskih gradića, dok je Monte Napoleon uobičajena ulica. Karakteristike od njih obje je da su tamo prisutni samo ekskluzivni modni dućani, vrhunskih svjetskih firmi. Ako se slučajno nađete u jednoj od te dvije ulice, kako ćete znati da ste tamo? Po izlozima, naravno, ali tako lijepo sređenih izloga ćete naći i na drugim mjestima. U izlozima ćete vidjeti samo jedan ili dva modela, muške ili ženske odjeće (ova druga je raširenija, jer su žene bolji klijenti), ali nigdje nećete vidjeti ceduljice s cijenama.
Strogi centar Milana je katedrala Duomo, za mene najljepša i najraskošnija na svijetu (ovo drugo je vjerojatno diskutabilno, najljepše nije, jer se radi o osobnom ukusu). S njene desne strane, kada izađete iz nje, se nalazi isto tako famozna galerija Vittorio Emanuele II. Radi se o dvije ulice koje se križaju u centru i koje su natkrivene staklenim kupolama, pa se tako ima osjećaj da se nalazi negdje unutra, a ne vani. Tu se je među tradicionalne i luksuzne milanske dućane i restorane, uspio uvaliti i McDonald's. Nemam ništa protiv tog lanca brze hrane (ponekad ga i posjetim i pojedem hamburger i pomfrit), ali moram iskreno reći da kvari atmosferu mjesta. Kada ste prošli kroz cijelu galeriju, na njenom izlasku ćete se naći na trgu na kojem se nalazi famozna Skala. Ovih dana je bila premijerna predstava s kojom je otvorena nova sezona. Radilo se o operi Tosca (Giacomo Puccini). Ovaj puta je čak i državna televizija, RAI, prenosila direktno ovaj spektakl. Na kraju predstave, pljesak je trajao punih 14 minuta. Sigurno bi se razočarali da vidite Skalu izvana: svaki stari teatar u Hrvatskoj je ljepši za vidjeti (recimo riječki Ivan Zajc). Iznutra je lijep, ali ništa posebno što se i kod nas ne može vidjeti. Ono što je doista važno jeste povijest kuće, duh koji se u njoj godinama provlači i koji su gradili najpoznatiji svjetski glazbeni i baletni umjetnici. Bio sam na raznim, manje važnim predstavama, par puta, ali mene osobno ne oduševljava previše i ne uspijeva mi prenijeti taj stari dah; ja sam više rock dečko.
Uz ovo postoje još dvije ili tri atrakcije koje se ne mogu propustiti, ali ono što je lijepo kod velegrada jeste da je broj atrakcija ogroman. Da bi se poznavale i da bi se u njima moglo uživati, mora se živjeti ovdje ili često dolaziti u posjete, što je već puno teže jer košta puno. Ne može se posjetiti Milano bez da se posjete glavna interesna mjesta i na to se potroši sve vrijeme (i novac), pa tako ne ostane prostora da bi se posjetile one male, slatke stvari koje se mogu naći praktično na svakom koraku, iza kuta jednog bloka zgrada. Moje omiljeno mjesto u Milanu su Navigli. Radi se o riječnim kanalima koji su izgrađeni u srednjem vijeku i koji su bili gradska arterija s kojom su se prevozili ljudi i roba. Priča se da je u to prošlo vrijeme Milano bio kao Venecija. Danas je od svih tih kanala ostalo svega nekoliko i oni su pretvoreni u mjesto za zabavu i provođenje slobodnog vremena stanovnika grada, Bez daljnjega su i turistička atrakcija, pogotovo u ljetnim danima kada se sve odvija na otvorenom.
Proteklu subotu sam bio tamo jer je organiziran niz priredbi u vezi s nadolazećim blagdanima. Većina stvari se odvija u kasno popodne i predvečer, pod umjetnom rasvjetom koja daje dodatni blagdanski ugođaj. U subotu su na kanalima izvukli stare gondole koje su kružile nudeći svoje usluge, na plaćanjem, brojnim ljudima koji su se htjeli provozati po kanalima. Bilo je puno Djedova božićnjaka koji su veslali na gondolama, zabavljali djecu ili radili u raznim dućanima sa suvenirima. Na jednom proširenju su postavljeni i plešući vodoskoci, koji se pomiču u ritmu klasične glazbe. U jednom trenutku, na jednoj barci je zapjevao i jedan milanski bariton, ariju iz opere Tosca. Uz se to nije mogla nedostajati i gastronomska ponuda, a na veliko se je točilo i kuhano vino. Osjećao sam se kao pravi Milaneze.
Post je objavljen 16.12.2019. u 14:47 sati.