"Zajednička zenu i umijeću pripremanja i posluživanja čaja stalna je težnja ka pojednostavljivanju. Sve što je nepotrebno zen uklanja intuitivnim shvaćanjem najviše Stvarnosti... Izvorna čajna ceremonija i dalje se izvodi u zenskim samostanima, neovisno o umijeću koje je danas u modi u široj javnosti.
Često sam o čajnoj ceremoniji razmišljao u vezi s budističkim životom koji kao da je bogat umjetničkim obilježjima. Čaj održava um svježim i budnim, ali ga ne opija. To su, naravno, svojstva cijenjena među znanstvenicima i redovnicima. Stoga je prirodno što su čaj u Japan donijeli redovnici i što se počeo naveliko rabiti u budističkim samostanima. Ako čaj simbolizira budizam, ne bismo li mogli reći da je simbol kršćanstva vino? Kršćani ga često piju. U crkvi je ono simbol Kristove krvi koja se, prema kršćanskoj predaji, prolila za grešno čovječanstvo. To je vjerojatno bio razlog što su srednjovjekovni redovnici u samostanima imali vinske podrume. Na slikama iz tog razdoblja izgledaju raspoloženo i sretno, okupljeni oko bureta s čašama u ruci. Vino najprije uzbuđuje, a zatim opija. Ono je višestruka suprotnost čaju, a ta se različitost vidi i u suprotnostima između kršćanstva i budizma."
Suzuki ovdje obilato koristi eufemizme. Umjesto "izgledaju raspoloženo i sretno", mogao bi se upotrijebiti i izraz - pošteno naroljano, bez i najblaže ideje o grešnom čovječanstvu, kojega u tom trenutku najbolje sami predstavljaju.
Post je objavljen 16.12.2019. u 08:44 sati.