Gledah danas predizborni skup Miroslava, u Rijeci. Već u začetku osjetih iskrenost, otvorenost, čovječnost. Žalobnost spram pokvarenih napadaja, neprijatelja hrvatske države, na njegovu suprugu, baziranim na izmišljenim, boljševističkim, lažima, grč u njegovom grlu i kršćansko dostojanstvo praštanja, izmamiše suze u našim očima i ponos što, nakon Franje, ponovo imamo čovjeka vjere, ljubavi i nade.
Bijaše, ka vazda, jednoznačan, odriješit, siguran, duhovit, pronicljiv, neopterećen, pristupačan, poželjan za Predsjednika. Čovjek bi mu rado prišao i u „trajvanu“ .
Koji je najbolji govornik? Pročitah u jednoj, sjajnoj, knjizi o govorništvu, iz 1942.godine:Onaj kojeg slušateljstvo, prihvaća kao dio sebe, kao svojeg. Škoro je “glih takof“.
Glas za Škoru glas je za nas!
GLAS ZA ŠKORU, GLAS JE ZA HRVASKU.
Banko Smrekar.
U Bdovcu; 15.prosinca2019.
Post je objavljen 15.12.2019. u 16:50 sati.