Marketing
umjetna inteligencija
AI
Umjetna inteligencija - AI, artificial intelligence - velika je tema fenemonolozima, futurolozima, svima koji se zanimaju za razvoj tehnologije i perspektive svijeta i čovječanstva. Međutim, ja sam tu temu odavno apsolvirao. Naime, umjetna inteligencija je odavno prisutna u našim svakodnevnim životima, samo je treba prepoznati.
Kad sam bio mlađi čovjek dugo me je vremena zbunjivala pojava na koju sam relativno često nailazio. Recimo ovako…
Kako rekoh, problematične ženske su obično bile zgodne, atraktivno uređene, a usput i socijalno iskusne, svim mastima premazane. Kreneš u razgovor, ona odgovara munjevito, bez premišljanja, vrckavo, često duhovito, ali na njen stav i odluke ne možeš nikako utjecati. Pokušavaš sa svih strana, testiraš razne pristupe, nastojiš je izbaciti iz ravnoteže, zaskočiti, umiliti, suptilno navesti vodu na svoj mlin… Sve uzalud. Inspiriran si kao rijetko kad, razviješ sav šarm kao paunov rep, ponesen si vlastitom rječitošću i duhovitošću, zapanjuješ sam sebe što ti sve pada na pamet - kao da zidu govoriš. Svaki tvoj potez ona efikasno parira, svaku zamku kao da unaprijed vidi, nema toga čime je možeš iznenaditi… Da malko predahnete od neuspješnog udvaranja dohvatiš se neke druge teme i ispostavi se da ona njome suvereno vlada, tečno govori, zanimljivo, duhovito, i još si zaljepljeniji: ne samo da je lijepa, nego i pametna!
I onda, iznenada, bljesne začuđujući trenutak: kažeš nešto potpuno banalno, a ona odgovara nešto potpuno bez veze, dogodi se nešto neočekivano, a njezina reakcija je sasvim neprimjerena, ona učas pređe na nešto drugo gdje se osjeća kao riba u vodi i dok si neiskusan lako je takve trenutke previdjeti. Nešto su upadljiviji momenti kad iskrsne neki banalni problem čije rješenje je, recimo, razumijevanje razlomaka ili jednostavni postotni račun i ona je potpuno izgubljena do razmjera da ne možeš vjerovati: kako tako bistro stvorenje ne može uvidjeti ono što joj je pred nosom, ne vidi rješenje koje se samo nameće, izmiče joj nešto što se samo natura? Nakon što sam uočio takve momente i obrate dugo su me vremena zbunjivali.
Objašnjenje mi se ukazalo kad sam odgledao jedan od meni omiljenih filmova, „Nedovršeni dan“ ("Groundhog Day"), što sam nakon toga s velikim užitkom ponovio još nekoliko puta. Sjećate se onoga: čovjek se svakog jutra budi na istom mjestu u isto vrijeme i stalno započinje iznova isti dan, pa pokušava ovako, pokušava onako, i malo-pomalo prolazi kroz taj isti dan sve uspješnije…
Nije slučajno da pričam o zgodnim, atraktivnim ženskama. Njihova je sudbina da gdje god dođu netko pokušava da im priđe i približi se, da se zakvači i slini oko njih. Ako im je kvocijent inteligencije 100 ili više učas se snađu. Međutim, ako je niži ili osjetno niži, stjecaj okolnosti ih gura u drugu kolotečinu - u istu situaciju upadaju svakodnevno, kadikad i više puta na dan, te od vremena kad su im porasle sise uče metodom iz „Nedovršenog dana“: ovo je dobro ispalo - to zapamtiti, ovo nije ispalo dobro - to izbjegavati, pa se učas nadovezuju dugi nizovi naučenog ponašanja. Ipak, pomiješati to s metodom učenja putem pogodaka i pogrešaka bilo bi uvelike neprimjereno, precjenjivanje, jer je i za tu metodu potrebna neka pamet. To je naprosto način kojim voda uvijek pronalazi put tromo cureći uvijek prema dolje ili podižući razinu ukoliko naiđe na prepreku.
Većina ljudi raste i sazrijeva akumulirajući nova znanja. Razlika je samo u tome što razuman čovjek ući s razumijevanjem, usvaja iskustva nakon kritičke procjene, a umjetna inteligencija ništa ne uči, nego naprosto pronalazi put i procjenjuje njegovu valjanost prvenstveno ishodom, a zatim se kreće samo utabanim stazama.
Umjetna inteligencija ima svoje kriterije procjene ciljeva koji su vrlo jednostavni: je li osoba koja im je prišla viša od metar i osamdeset? Da ili ne. Je li ispred ulaza u kafić parkirao Mercedes ili BMW? Da ili ne. Nosi li košulju poznate robne marke? Da ili ne. Ima li dovoljno novaca da cijelo večer plaća pića? Da ili ne. To je još nekoliko pitanja na koje su odgovori očigledni i nakon nekoliko sekundi umjetna inteligencija je odabrala hoće li se ubaciti u mod pristupačnosti ili odbijanja. Nakon toga možeš dubiti na trepavicama i ne možeš je prebaciti iz jednog modusa operiranja u drugi.
Danas je nepismenost gotovo iskorijenjen, pa su svi kao pismeni, ali umjetna inteligencija je zapravo funkcionalno nepismena. Razuman čovjek čita s razumijevanjem, dok umjetna inteligencija u tekstu vidi kodove, tagove i oponce. Zato će umjetna inteligencija radije gledati filmove i televizijske serije, nego čitati knjige, a kad već nema druge onda se radije prihvaća romana nego teoretskih studija.
U ophođenju s umjetnom inteligencijom najprimjereniji način pristupanja je onaj kako se radi s automatima. Ako poželiš kavu, ideš do automata za kavu, a ne do onoga koji izbacuje sendviče ili parkirne karte. Ako je potrebnija složenija procedura za dobivanje željenoga, postupa se kao s govornim automatima: …ako vas zanima naša usluga - pritisnite 3… ako hoćete ostaviti poruku - pritisnite 7… ako hoćete bla-bla-bla - pritisnite…
Nakon što sam uočio i proučio živu umjetnu inteligenciju za šankovima i na tulumima, počeo sam je prepoznavati i na drugim područjima. Recimo, ako je ženska sirotica koju je nepravedni usud zakinuo za fizičku privlačnost i atraktivno držanje, a ni mentalno je nije odviše obdario, najlakše joj je postati intelektualka. Metodom slučaja ili najdosežnije opcije izabere neki pomodni intelektualni sklop ili orijentaciju (danas su kod nas popularni domoljublje, feminizam, suroskepticizam, new age…), te ubrzano uči deklarativne parole kojom se legitimira kao pripadnik te grupacije. Što ih je više sposobna izrecitirati, to je veća intelektualka, poželjno na nekom stranom jeziku. Što ih se brže može prisjetiti, to je prodornija. Što je blagoglagoljivija, to je uspješnija. To što se parole bez razumijevanja pretvaraju u frazetine ili magijske formule izmiče dosezima spoznaje umjetne inteligencije. Dokle god donosi željene učinke, dobro je, bez obzira što je posrijedi.
Da me ne bi optužili da mizogino pripisujem umjetnu inteligenciju samo ženama (iako umjetna inteligencija to neće propustiti), moram napomenuti da je zamjetljiva, jednako raširena i među muškarcima, o čemu se na Facebooku i drugim društvenim mrežama možemo bez muke osvjedočiti. Među političarima i crkvenim licima je posebno popularna, a ni druge javne djelatnosti nisu od nje cijepljene. Neuspješniji primjerci muku muče s vokabularom, padežima, glagolskim oblicima, a kontekst i značenja su im potpuno nedosezljivi. Uspješniji primjerci su sposobni održati višeminutne tečne govore ili napisati članak bez ijednog originalnog uvida ili zamisli, reciklirajući samo nebrojeno puta ranije rečeno, a ograničeno su sposobni senzorima prepoznati neke karakteristike okolnosti u kojima se aktiviraju.
Uzevši sve to u obzir, mene najave sve značajnije uloge tehničke umjetne inteligencije ni najmanje ne brine. To je samo promjena staništa, poslužitelja, a nikako nešto s čim se čovječanstvo ne nosi otkako postoji, te će biti uz njega dokle ga bude.
Post je objavljen 11.12.2019. u 14:41 sati.