Marketing
Gabi i bakica
Kad bih pisala o svom ljubavnom životu, mislili bi da izmišljam, da sam odgledala isuviše filmova noirre, i da šta mi trebaju ti filmski ugođaji i filmske priče.
Te strast. Te snaga. Te riječi. Te djela. Te besmrtna budeš, takva sva izrezana.
Kad može život biti nekada i sasvim normalan, jelda. Uravnotežen. Predvidljiv. Lijepo predvidljiv. Jelda da može? Miran. Dvije svijeće. Toplina doma. Osvjetljene slike. Album uspomena.
Leđa su me zgrabila prošlu srijedu, jer se jako znojim noću i trebala bih se stalno presvlačiti.
I sebe i krevetninu. No, nisam to činila.
Brisala sam se ručnikom i glumila frajericu, pa mi se upalio leđni živac.
Bolilo me do mučnine.
Išla sam na blokade i bila na bolovanju.
Jučer na rođendanu malog mog četverogodišnjaka, on mi sjeda u krilo i šapće mi na uho: - Ajmo gore, baka. Ideš leć.
Slavljenik je, treba otvarat darove, igrati se, al ne, on se šuška u mom krilu.
A nikom nisam rekla da me boli, najmanje njemu.
Gore mi veli da skinem šlape, ušuška me u crvenu dekicu i donese knjigu da mu čitam.
Leđa zahvalno popuštaju. Milina!
Kako je samo znao?
Moj anđeo mali.
Kad bih pisala o svom ljubavnom životu, mislili bi da izmišljam, da sam odgledala isuviše filmova noirre, i da šta mi trebaju ti filmski ugođaji i filmske priče.
Moj dečko me jako voli i jako želi.
Nedvojbeno je to.
No eto, baš trenutno nema gdje i nema kako.
Pričam s frendicama.
Sve neki vrlo slični niškoristi muškarci, koji bi se rado domili kod žena i ne radili ništa.
Koda su si svi nekaj u rodu.
Žive kod staraca. Bivše žene. Kod rodbine.
U depri su. Ili se bave kriminalom.
- Kuhat ću ti maco svaki dan, dok si na poslu.
- Nema posla, sve sam pretražio.
- Ajde mila, nađi nam stan.
- Budi hrabra, ajde, znaš da te volim. Riskiraj.
Kada su to točno muški obukli roza tajice, stavili šljašteći make up i krenuli glumit Melanije, ha? Koda sam prespavala jedno dvajst godina. I probudila se u svijetu muških sponzoruša.
U kojem trenutku su to točno, prestali toljagom umlaćivat životinje i nosit ih u spilju da ih mi onda spremimo na gulaš( ne njih, životinje)?
Kad bih pisala o svom ljubavnom životu, mislili bi da izmišljam, da sam odgledala isuviše filmova noirre, i da šta mi trebaju ti filmski ugođaji i filmske priče.
E, pa baš neću. Zato neću.
Pisat ću o Gabiju, koji, umjesto da slavi svoj ročkas, ušuškava crvenoflisnom dekicom svoju blesavu, naivnu, nedoraslu baku.
Baku koja vjeruje, kojoj se blagdanski zacakle oči ko lučice, samo kad mi kaže Ljubav...
Baku koja se danas od silne sreće i zatomljenog straha rasplakala, kleknula pred ljepotom, otpjevala Wild thing..pa pa, pa ra pa pa... i nazdravila novom životu jer je marker savršen!
Post je objavljen 09.12.2019. u 20:10 sati.