Marketing
bedastoća
SUTON UDVARAČA
Već legendarni televizijski intervju Aleksandra Stankovića s Jelenom Veljačom u jednom se trenu dotaknuo razlike između udvaranja i seksualnog uznemiravanja. Na Stankovića se nakon toga obrušilo drvlje i kamenje kako je uopće mogao tako nešto pitati, kao da njegova pozicija televizijskog voditelja nije bila upravo ta da mu je zadaća pitati. Prisjetimo se:
Pita Stanković: Gdje je po vama razlika između seksualnog uznemiravanja i udvaranja? Jel ima tu jasne razlike?
Jelena Veljača se zgrozi: Apsolutno. Kako možete to pitati? Naravno da ima.
Stanković nastavlja: A te žene koje su potpisale tu peticiju, njih 99, reklo je da se time što radi pokret #metoo ukida razlika između seksualnog uznemiravanja i udvaranja…
Veljača ga presiječe: Dobro, ja mislim da je to bedastoća. Ne znam što da vam kažem. Naravno, mislim, za mene je pitanje jel postoji razlika između seksualnog uznemiravanja i udvaranja suluda. Pa naravno da postoji. Ogromna. Svemirska. To su dva planeta.
Stankoviću to nije dovoljno: Koja?
Jelena Veljača: Jedno je voljno, dakle, udvaranje može biti i odbijeno. Čovjek kaže „U redu“, donio je cvijeće, žena je rekla „ne, hvala, ne želim primiti vaš dar“, on kaže „ispričavam se“…
Stanković: Što ako je stavio ruku na koljena? Je li to seksualno uznemiravanje?
Veljača: Ako nije bilo dozvoljeno s druge strane - apsolutno.
Moramo uzeti u obzir da televizijski intervju nije obrana doktorske disertacije, da su odgovori davani ad hoc, nisu autorizirani, da se u vremenskoj hitnji i ograničenom vremenu ne može očekivati apotekarsko odvagivanje svake riječi. Uza sve to izgleda da je pitanje značajnije nego što na prvi pogled izgleda, da su osude Stankovića potpuno neutemeljene i promašene, a ono što je zaista rečeno je nedovoljno. Nastranu što Jelena Veljača može biti zadovoljna svojim nastupom na televiziji: samouvjereno se držala, tečno je govorila, ogoljeno rame je efektno ukazivalo na njezin nekonformizam, opći dojam nje i njena nastupa je ostao pozitivan. No sve to ne nadoknađuje ono što je propušteno reći o svemirskoj razlici udvaranja i seksualnog uznemiravanja.
Nije jasno je li Jeleni Veljači jasno da li je razlika udvaranja i seksualnog uznemiravanja nešto što bi svima trebalo biti jasno, ali još nije, ili je ona svima jasna, pa ne treba više na to trošiti riječi. Reklo bi se da je mislila ovo drugo; čemu bi se inače zgražala nad postavljenim pitanjem? No, kako je ipak pametna osoba, zna da nije tako, pa se potrudila odgovoriti ili je samo pristojna, pa je odgovorila kad se već makar i nepotrebno pitalo. U bilo kojem slučaju, šteta što se nije više potrudila. Da se razumijemo, ništa protiv Jelene Veljače. Ona je odlična! Malo koja od onih koje su je skočile braniti od vlastitih utvara bi se na njenom mjestu tako dobro držala.
DOZVOLA ZA UDVARAČKI HARAKIRI
No stav da bi udvaranje - da bi bilo udvaranje - mora biti prethodno dozvoljeno dvostruko je problematičan. Njega može samo iz prsta isisati netko kome nitko nikada nije udvarao, netko tko se nikome nije udvarao. Kako bi u toj jadnoj imaginaciji izgledalo udvaranje? - Halo, možemo li se naći navečer da ti donesem bombonjeru i buket cvijeća, pa da ti se udvaram? - Svako, bit će mi drago. Imaš moju dozvolu! - Molim te, nećeš se ljuti ako te na početku sastanka zamolim da mi potpišeš i pismeni pristanak da ne bi kasnije bilo „zaboravila sam, nisam ti nikada dozvolila“ ili „retroaktivno sam se predomislila…“ - Naravno, pa ti znaš da imam pravo predomisliti se kad god hoću. - Naravno, upravo zbog toga bih rado i da preciziramo tko će platiti večeru ukoliko se predomisliš prije plaćanja, a ne bilo zgorega i da predvidimo i eventualni povrat 50% računa ukoliko se predomisliš nakon plaćanja, uključujući i trošak za bombonjeru i buket ruža…
Udvaranje je suptilno umijeće finih nijansi, nježan cvijet, i takvo proskribiranje može ga samo otpuhati. Naravno, nažalost postoje sirotice kojima se rijetko koji pristojan mladić ikada udvarao, ali ako svi se ostali podčine njihovom jalu i zlobi kojim nastoje zagorčati veselje uokolo sebe krajnje je kratkovidna linija manjeg otpora. Ni u ludilu ne mogu pretpostaviti da Jelena Veljača nije imala i više nego dovoljno pozitivnih iskustava, te stav koji je izrekla može biti jedino teška zabuna ili posljedica utjecaja loših savjetnica.
Drugi razlog zašto je prethodna dozvola za udvaranje kontraproduktivna krajnje je jednostavan: napasnici se ionako ne obaziru na bonton, manire finog odgoja i pitanje hoće li koga povrijediti. Poznato je koliko se pilo alkohola u S.A.D. za vrijeme prohibicije i da su džepari najbolje poslovali u gužvama za vrijeme giljotinjiranja lopova. (Zapravo sam preuranio: moram uzeti u obzir - poučen iskustvom - da nekima od ovih koje me pasionirano prate ništa nije poznato.) Strah od sankcija i javna osuda neće zaustaviti uznemiravatelje, samo ih može učiniti perfidnijima i obazrivijima da ih se ne može uloviti. Zamisao da se seksualne uznemiravatelje može zaustaviti pravnim sankcijama i propagandnim kampanjama jednaka je zamisli o stvaranju „novog čovjeka“ koju je Staljin povjerio Agitpropu i „inženjerima ljudskih duša“. Taj se problem rješava podizanjem razine standarda, pratećim porastom kulturne razine stanovništva, mentalno zdravim društvenim okolnostima, odgojem od vrtića i škola do fakulteta, te kućnim odgojem.
RAZGRANIČAVANJE NEDJELJIVOGA
Suludo pitanje postoji li razlika između seksualnog uznemiravanja i udvaranja zaista je nepotrebno kad su u pitanju slučajevi koji se drastično razlikuju kao dva planeta. Lako je razlikovati ono što i slijepac vidi. Malo tko se može zabuniti razlikujući daždevnjaka i delfina. Problem su granični slučajevi, a život se uglavnom sastoji od graničnih slučajeva. Vrlo malo ljudi, pogotovo urbanih, može razlikovati mulu od mazge, a svaka poštena kvazifeministica prvo skače na stolicu i vrišti prije nego se upusti u razmatranje da li joj se u kuhinji pojavio miš ili voluharica.
Razlikovanje udvaranja i seksualnog uznemiravanja kritično je upravo u graničnim slučajevima, a još je otežano time što je podložno individualnim kriterijima. Nemojmo se zavaravati, postoje neke osobe koje bi zub dale da im se dogodi ono što se drugima događa svakodnevno i višekratno i već su na to alergične. Je li uopće moguće pronaći zajednički nazivnik za procjenu primjenjiv na te dvije skupine? Što ako nekoga udvaranje uznemiruje? Je li i dalje ostaje udvaranje ili postaje uznemiravanje?
Zamislimo lakozamislivu situaciju iz svakodnevnog života: ljeto je, sparina, kolegice su došle na posao u laganim ljetnim haljinama, hlađenje u uredu ne radi baš najbolje, u kancelariji su upalili radio da im uveseli sate uredske tlake… I upravo kad s radija svira „Djevojke u ljetnim haljinama volim…“ neki kolega podigne pogled i zagleda se u kolegicu za suprotnim stolom… Da li je njegov pogled zavodnički, provokativan, uvredljiv, da li je naprosto sklonio pogled s ekrana ili podigao s papira da odmori oči? Tko će prosuditi? Ako netko i prosudi, kako će dokazati? Svjedoci su troje kolega iz istog ureda? Treba uvesti neke kamere koje će snimati od jutra do večeri? Što ako s radija zasvira Azrina pjesma „Fa-fa-la-si-mi…“ Pa to se u kombinaciji sa značajnim pogledom može doživjeti kao seksualno nasrtanje! Najbolje bi bilo zauvijek zabraniti izvođenje te pjesme na svim radijskim valovima!
UKALUPLJIVANJE SLOBODE
U svijetu koji se ubrzano mijenja teško je ići ukorak u s vremenom. Nekoć je nepromijenjeni bonton važio cijelo stoljeće, moglo se naći privatnog učitelja lijepog ponašanja, moglo se naći neku „školu plesa i udvornosti“, moja majka je u predratnom Zagrebu išla Coronellici na „plesni vjenčić“ (koji su pohađali i mladići) i uz plesne korake bili podučavani i pristojnom postupanju. Što kaže suvremeni bonton, kako reagirati ako zamijetiš da ti je sugovornica na neuobičajen način ogolila rame? Možeš pretpostaviti da je danima premišljala koju će odjeću izabrati, da se barem sat vremena dotjeravala. Ne bi li bilo nepristojno praviti se da ne vidiš, kao da ogoljeno rame stavljaš u rang kad se nekome otme prdac u društvu, nije li to uvredljivo zanemarivanje i nipodaštavanje napora sugovornika da izgleda što zgodnije? S druge strane, primijetiti „Lijepo Vam je rame!“ može biti primjeno kao seksualno ofanzivno nastupanje. Zašto ne postoji povjerenje da dvije odrasle osobe mogu same ad hoc pronaći najbolji modus međusobnih odnosa, makar metodom pokušaja i pogreški, pri čemu nije tragično pogriješiti, nego se samozvani dušebrižnici javljaju da sve propišu i nadziru? Težnja drastičnom sankcioniranju ponašanja koje se ne može precizno i jasno definirati vodi samo kolektivnom autizmu.
Posljednjih desetljeća sve je više ozbiljnih istraživanja koja otkrivaju da suvremena mladež na Zapadu ne samo da pretjerano bulji u raznorazne ekrane i ekrančiće, nego i sve manje stupa u stvarne veze. Prema jednoj alarmantnoj procijeni današnja mladež Zapada ima siromašniji seksualni život od ijedne generacije u povijesti. Za ovu priliku Zapadu možemo pridružiti i Rusiju iz koje upravo danas stiže vijest da je upadljivo porastao udio mladeži koja je aseksualna, a u Japanu je izgleda još gore. Aseksualna mladež je svojevrsno drveno željezo - kad će seksualna energija biti jača nego u mladosti? - pa dijagnosticiranje tako nečega može biti samo plod i simptom dubinske poremećenosti, temeljitog otuđenja.
Takozvanim avangardnim društvenim aktivisticama i religijskim molitvenim zajednicama s izravnom inspiracijom u srednjem vijeku ništa draže nego da se zabavljaju s tuđim seksualnim životima, a svatko tko se ne uklapa u njihov svjetonazor izbacuje ih iz ravnoteže, izbezumljuje i katapultira u amok. Čak i fanatizmi suprotnih usmjerenja usklađeni su po svojoj prirodi i nadopunjavajuće operativno djeluju.
Svijet se može potkopati na razne načine. Ekološka kriza je krenula nevinim sitnicama, recimo plastičnim vrećicama, neprepoznatljivim kao opasnost dok se nisu nagomilale. Seksualna kriza može dovesti do demografske katastrofe, a početi vrlo benigno - da ogadi udvaranje. No i na to će se naći onih koji će reći: odlično! Ionako je previše ljudi na svijetu!
Post je objavljen 09.12.2019. u 11:14 sati.