Postoje ljudi koji u sebi imaju svjetlost.
Mislim da je svi ljudi imaju barem malo.
Nekad, mrvičak. Zraku u unutrašnjem mraku.
Neki ljudi su sjajni kao zvijezde same.
Zrače dobrotu. Suosjećanje. Ljubav.
Imala sam čast upoznati te posebne.
Ljudi su to sazdani od svjetla samog.
Ponekad razmišljam o svjetlu i mraku.
Koliko malo treba da se osvijetli mrak.
Koliko malo treba da sjenke zavladaju.
Uvijek smo na toj tankoj granici.
Svjesna sam svojeg unutrašnjeg mraka.
Ali shvatila sam da mogu nešto drugo.
Biti odsjaj nečije dobrote i sreće.
Rođena sam da se borim, zapisano je.
Slovima dušičnih baza u genetskom kodu.
Ima dana kad ne vidim smisao.
Ali i tada osjećam ljepotu oko sebe.
I umjesto da je uvlačim u svoje sjene,
Širim je dalje. Puštam je da putuje.
Uvijek će i biti tako. Bit ću odsjaj Ljubavi.
Post je objavljen 06.12.2019. u 17:20 sati.