19.55 sati Evo baš sam izbrevijario svoje redovničko. A sad bi svaki čas mogao naići Leo od p. Ipše da mi utrne svjetlo. Njegovateljica Jadranka mu valjda nije zaboravila reći? Prevrćući po sjećanjima, koja se Bogu hvala ipak vraćaju. Sjećam se kad sam 'osamdesetih' išao u Selsku slušat vlč. Ivančića. On a i drugi duhovnici su govorili o potrebi oproštenja kao lijeku za određene nemoućnosti. Pa eto i ovaj dugogodišnji 'nemogitis' koji se nadovezao Isusove ovce je nekakva nemogućnost. Premda možda ima nekih duhovnih zakočenja, ali i uz temeljito ispitivanje savjesti, ne pronalazim da bi kome trebao oprostiti. Dapače znam one koji bi od mene trebali primit oproštenje. Što bi im bez daljega dobili da me zamole. E i sada mi ostaje moliti Gospodina da me oslobodi duhovnih rana koje su mi ne htijući zadali ti neki. Ali neka se zna Isusova ovca već funkcionira makar nogama još ne miga. Haj, zdravi i veseli bili!