Kada sam prije 5 godina na jedvite muke prošao kroz cilj svog jedinog službenog polumaratona, koji me potpuno iscrpio zbog niza razloga, od toga da se prethodnih dana nisam posvetio odmoru, već "pripremi", što je jako glupo,do toga da prvi dio nisam išao ritmom koji mi paše, već "nečijim" ritmom, što je isto glupo, pa do objektivnih razloga povezanih s ljetnim, vrućim, sparnim vremenom, koje je najmanji problem u svemu tome, a i na njega se ne može utjecati, na prva dva može, prolaskom kroz cilj palo mi je na pamet kakvi to ljudi sada nastavljaju i otrče još toliko, do završetka maratona. Zaključio sam da se sigurno radi o posebnoj vrsti luđaka, koji su od tko zna kakvih materijala, i onih fizičkih i onih mentalnih i usput sam zaključio da ja to svakako ne bih mogao, niti će mi tako nešto pasti na pamet, jer to je ipak previše, to je "za neke druge ljude".
Kada sam se neki dan pojavio na startu maratona, s potpuno drugačijim pristupom, pripremom i, da tako kažem, potpuno drugačijim - duhovnim raspoloženjem, pogledao sam oko sebe od kakvog su to materijala ljudi oko mene. Ako izuzmemo one vrhunske atletičare koji se tamo nalaze, koji zaista i jesu toliko istrenirani i napaljeni da se može reći da su od drugog materijala, većina ljudi su naizgled sasvim obični ljudi, raznih dobnih skupina i svi vrlo različiti. Ali ima nešto u njima, što Emil Zatopek kaže, oni su drukčija vrsta ljudi u svojoj biti. Ima u njima nešto što se ne može tek tako vidjeti izvana, ali u njima je to vrlo živo i stvarno. Oni su toga jako dobro svjesni. Uglavnom, ja im se divim, a sada se divim i sebi (ne u narcisoidnom smislu), jer sam probio nešto što mi se činilo možda i "nemoguće" probiti. Neke od njih bi se moglo vrlo lako, potpuno krivo, omalovažiti i potpuno krivo procijeniti i pokušati staviti u neku "kutiju". Ali izgleda da oni nisu skloni boraviti u kutijama. Za neku stariju, mršavu, naizgled neuglednu ženicu, može se pomisliti: zar će ona proći taj put? Neki recimo blebeću cijelim putem, da im ne bude "dosadno". Mnogi izgledaju kao, a vjerojatno i jesu, službenici iz nekih ureda, IT stručnjaci itd., kao vrlo, vrlo obični ljudi. Ali što je to "obični" čovjek?
Na stazi se sve mijenja. Nestaju etikete, svatko je na svom putu i svi se kreću naprijed, vođeni nekom potrebom koja očito postoji u njima, a koja drugima može djelovati kao potpuna glupost i mazohizam. Kad već spominjem mazohizam, dan ranije sam otišao u Crikvu po startni broj i malo se prošetao tim poznatim ulicama i više puta pomislio: "Aha, znači ovdje ću sutra krvariti. Dobro, može, baš me zanima.", ali to nema veze s mazohizmom; ja nisam mazohist, nešto drugo je tu u pitanju. To me opet podsjetilo, i sada sam već na tragu o čemu bi tu moglo biti riječ; kada sam sa 17-ak godina sam išao jutrima na trčanje, rano, prije škole, po hladnoći, nakon što je prijatelj odustao, prolazio sam pored jedne vojarne iz koje se iza mene pojavio vojni kamion pun ročnika. Jedan od njih je dobacio svojim kolegama, pokazujući na mene: vidi, trči, a nitko ga ne tjera! On sigurno nije bio ni svjestan da je ukazao na veliku istinu, ali meni je to već tada bilo jasno i zapravo sam se osjećao ponosnim što ja "trčim, a ne moram", dok oni najrađe ne bi trčali, a netko ih tjera, pa moraju. U tome je razlika. Čovjek može biti gospodar svog života, a ako to nije, onda će se već pojaviti netko tko će biti njegov gospodar. Za mene je u tome cijela poanta.
I iz toga proizlazi činjenica da nitko osim vas ne zna što ste vi u stanju, a još manje netko osim vas zna koje su vaše stvarne, autentične, specifično vaše potrebe i koja su vaša unutrašnja kretanja, što se događa u vama. To nitko osim vas ne zna, a naravno, ne znate ni vi sami ako se dobro ne zagledate u sebe. Tek kada se zagledate, možete početi svoj putovanje, za koje vam, da stvar bude kompliciranija, nitko ne može dati garanciju, tako da se ponovo vraćamo na ideju da je vaš život i ono što ćete napraviti s njim i od njega, tj. od sebe, potpuno vaša stvar i ako želite živjeti život po onome što dolazi iz vas, a ne iz okoline, koja je potpuno luda, to se može, ali oko toga se treba potruditi.
Post je objavljen 05.12.2019. u 07:41 sati.