Svaki put kada te želim nazvati toliko mi je teško da ti to ne mogu opisati. Jučer napokon skupim svu hrabrost ovog svijeta i nazovem te. Suze nisu prestajale teći na mome licu. Bilo mi je toliko teško...neopisivo. A tek kada sam čula da plačeš....cijeli svijet mi se srušio. Nikada odgovoreno pitanje Zašto?? Zašto je tako moralo biti?? Zašto? Na kraju si poklopio jer si bio previše uzrujan. Nisam se mogla smitriti nekoliko sati. Došlo mi je da sjednem u auto i dođem po tebe i da odemo na drugi kraj svijeta daleko od svega....ali jedno sam u svome živou naučila pravda je takva da te uvijek stigne, tako da nema smisla bježati. Budi hrabar i budi dobar kako sam te učila dok si bio mali. I nikada ne zaboravi da te volim.
Post je objavljen 04.12.2019. u 09:30 sati.