Nekada nisam mogla zamisliti dan bez bloga.
Da se ne lažemo, ni danas nije puno drugačije.
Samo......ne pišem više svakodnevno, ne čitam sve na blogu, tek ponekad nešto što mi uskoči u vidokrug il' iskrsne poznato ime blogera na ovim našim listama il' naslovnici.
Ali nema one komunikacije od prije, jer nisam "tu".
Ponekad se ulovim da lako polovim propušteno ...kroz objave i komentare, ali ponekad...kao da sam s Marsa pala pa ne kužim o čemu je riječ.
A nekako vjerujem da sve za čim tragamo dođe do nas (pa i kada "stojimo":D) ili to pak nađemo ne tražeći više :) ili odustavši od prvobitne bjesomučne potrage :P. (Pa ti biraj!)
Vrijeme nikoga ne čeka.
Došli su neki novi ljudi.
Neke sam upoznala, o nekima nemam pojma da postoje (i obratno).
Govorim o blogu, naravno. Ali....isto tako bih mogla i o životu i stvarnosti.
Koliko smo "tu", stvarni u nečijim životima?!
Koliko nam je to bitno? ponajprije da se zapitamo.
Volim blog, volim ovdje pisati, razmjeniti mišljenja i osjećaje...samo to ne činim toliko često kao prije.
Volim podršku koju ovdje dobijem, komunikaciju, interakciju...čak me i kritike "pokrenu" da razmislim, sagledam sve iz nekog drugog ugla.
I osjećam se da pripadam, osjećam da postojim (i u ovom svemiru), osjećam da nisam sama i osjećam se "podržana" u svom postojanju.
Volim blog.
Post je objavljen 02.12.2019. u 17:02 sati.