28.10.2010. je bio moj zadnji post ovdje kada sam s veseljem bilježila važne stvari u našim životima. Sada gledam taj datum i ne vjerujem sebi. 28.10.2019.po ne znam koji put si odlučio poći krivom stranom zakona nakon svih mojih muka da te izvedem na pravi put.
Danas imaš 16 godina i uz sva moja nastojanja nisam te uspjela izvući na pravi put. Ne pišem ovo jer ti želim predbacivati, nego što znam da si do sada bio uvjeren kako sam ja iznad zakona i kako te uvijek mogu zaštititi bez obzira što ti napravio. Na žalost nisam jača od zakona a ti nisi znao na vrijeme stati. Sud ti je dosudio boravak u odgojnoj ustanovi no ne znamo trajanje boravka, očito dok oni ne vide da si se napokon smirio. Ne možeš im zamjeriti i sam znaš da si imao puno prilika koje su ti date ali jednostavno nisi shvaćao ozbiljnost situacije...
Žao mi je.... žao mi je za sve ružno što ti se desilo u životu, žao mi je šro smo se ja i tata rastali ali jednostavno više nije išlo.
Veselila sam se ove godine Božiću našem prvom Božiću u našoj novoj kući i tome što si kod kuće nakon što si 9 mjeseci bio u odgojnoj ustanovi, baš sam se veselila.
No ti nisi izdržao....
28.11.2019. preduda je bila konačna....
Od tad ne živim. Znam da ponekad znam reći stvari koje ne mislim jer sam jako ljuta na tvoje postupke, ali sine znaj da od dana kada nisi kod kuće ja ne živim već preživljavam.
Tvoja soba onako prazna, često uđem u nju i plačem...plačem jer mi nije jasno zašto? Zašto si morao to sve raditi?? Zašto sada kada nema stresa, svađa, nesloge, zašto??!!
Volim te, uvijek sam ti govorila da te volim, jedino ne volim tvoje loše odabrane postupke.
NEDOSTAJEŠ.....PROKLETO NEDOSTAJEŠ SINE MOJ......
Post je objavljen 02.12.2019. u 12:22 sati.