Satkana u kozmičkoj zraci
iz plavetnila neba
spušta se na Zemlju
i rađa zemaljski svijet.
Ogleda se u zjenicama i svjetluca
bisernim sjajem milijuna dragulja
koji vrijednost nemaju čime mjeriti,
jer mjera majčine ljubavi
nije za ženu oka zlata
ni platina sjajna,
ona je bezvremeni osjećaj
požrtvovnosti ženskih naraštaja,
ugniježdena je u duši
i nosi plodove beskrajne čežnje
za dobrotom u svakom djelu.
Ljubav žene ne može se opipati,
samo se može doživjeti
na njenim toplim grudima
ljubljenog bića, djeteta na dojki
i dragog u naručju strasti
u kojem dvoje postaju jedno
na anđeoskim krilima nošeni,
u vodi suzom radosnicom oplakani,
na tlu cvijet procvjetali,
u vjetru je ples nebeski,
a u vatri zakletva zapečaćena.
Ljubav žene, ah, ljubav žene!
Pjesnici je ne mogu dočarati
ni književnici opisati,
ona živi u mašti svemira,
tajnama ljudske duše,
krletkama nježnosti srca
i boji zemaljski svijet
bezvremenim osjećajem
ljubljenja svekolikog života.